„Jakov se probudi od sna te reče: ’Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!’“ (Postanak 28,16)
Kad se probudio, Jakov je bio ispunjen svečanom sviješću o Božjoj prisutnosti. … Preko Božjega Duha bio mu je pokazan plan spasenja, ne u potpunosti, već oni dijelovi koji su njemu bili potrebni. Vrijeme Kristovog prvog dolaska bilo je još u dalekoj budućnosti, ali Bog nije želio da Njegov sluga ostane u neznanju da je grešnicima određen Zagovornik kod Oca.
Sve dok se nisu pobunili protiv Božje vladavine, Adam i Eva uživali su prednost zajednice s Bogom. Nebo i Zemlja bili su povezani putem kojim je i sam Gospodin volio prolaziti. Međutim, Adamov i Evin grijeh razdvojio je Zemlju od Neba. Prokletstvo grijeha palo je na ljudski rod i postalo tako uvredljivo za Boga da grešni ljudski rod, ma koliko to želio, više nije mogao održavati nikakvu vezu sa svojim Stvoriteljem. Ljudi se nisu mogli popeti na nebeske bedeme i ući u Božji grad jer u njega ne može ući ništa što je pogano. Ljestve su prikazivale Krista, postavljenog Posrednika. Da On svojim zaslugama nije premostio ponor koji je načinio grijeh, službujući anđeli koji su se spuštali i penjali po ljestvama, ne bi mogli održavati nikakvu vezu s grešnicima. …
Sve to bilo je pokazano Jakovu u njegovom snu. Iako je njegov um odmah shvatio samo dio otkrivenja, njegove velike i tajanstvene istine postale su predmet njegovog proučavanja tijekom cijelog života i one su se malo-pomalo otkrivale njegovom razumijevanju. Isus je u svojem razgovoru s Natanaelom spomenuo te tajanstvene ljestve koje je Jakov zadovoljno i s čuđenjem promatrao: »Zaista, zaista, kažem vam … vidjet ćete otvoreno nebo i anđele gdje uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim.« (Ivan 1,51)
Naša je životna zadaća da krenemo od najniže prečke na ljestvama i da se prečku po prečku penjemo prema Nebu. … Mi se penjemo korak po korak. Kada ostavimo jednu prečku, odmah se penjemo na sljedeću koja je postavljena nešto više. Tako je naša ruka stalno u pokretu prema visinama i hvata se za sljedeću prečku milosti, a stope se oslanjaju na prečke jednu za drugom sve dok nam konačno ne bude osiguran siguran ulaz u kraljevstvo našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. (Signs of the Times, 31. srpnja 1884.)