Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “1. Ljetopisa 17”.
1 I dogodi se, kad se David nastanio u svojemu domu, da David reče proroku Natanu: »Gle, ja stanujem u kući od cedrovine, a Kovčeg saveza Gospodnjega je pod zavjesama.« 2 Tada Natan reče Davidu: »Čini sve što ti je na srcu, jer je Bog s tobom.« 3 I dogodi se, te iste noći, da Natanu dođe riječ Božja govoreći: 4 »Idi i reci mojemu sluzi Davidu: ‘Ovako veli Gospod: Nećeš mi ti sagraditi kuću da u njoj stanujem. 5 Ta nisam u kući stanovao od dana kad sam izveo Izraela pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od jednog do drugog tabernakula.6 Kuda god sam išao sa svim Izraelom, jesam li riječ rekao ijednomu od sudaca Izraelovih, kojima sam zapovjedio da napasaju puka mojega, govoreći: Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?’ 7 Zato sad ovako reci mojemu sluzi Davidu: ‘Ovako veli Gospod Nad Vojskama: Ja sam te uzeo od tora, od gonjenja ovaca, da budeš vladar nad mojim pukom Izraelom. 8 I bio sam s tobom kuda god si išao i istrijebio sve tvoje neprijatelje pred tobom; i pribavio sam ti ime kao što je ime velikaša koji su na zemlji. 9 I odredit ću mjesto za svoj puk Izrael i posadit ću ga da prebiva na svojemu mjestu, da ne luta više. I sinovi bezakonja više ga neće mučiti kao prije, 10kao i od onoga dana kad sam zapovjedio da suci budu nad mojim pukom Izraelom. I pokorit ću sve tvoje neprijatelje. Javljam ti i to da će ti Gospod sagraditi dom. 11 I dogodit će se, kada se navrše tvoji dani da odeš k ocima svojim, da ću podići tvojega potomka poslije tebe, koji će biti od tvojih sinova, i utvrditi njegovo kraljevstvo. 12 On će mi sagraditi dom, a ja ću utvrditi prijestolje njegovo dovijeka. 13 Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin; i milosrđa svojega neću odvratiti od njega kao što sam ga odvratio od onoga koji bijaše prije tebe. 14 I postavit ću ga u domu svojemu i u kraljevstvu svojemu dovijeka, i prijestolje njegovo utvrdit će se dovijeka.’« 15 Prema svim ovim riječima i prema svemu ovom viđenju, tako Natan progovori Davidu. 16 Tada kralj David uđe i sjede pred Gospoda, pa reče: »Tko sam ja, Gospode, Bože, i što je moj dom da si me doveo dovde? 17 I to je bilo malo u tvojim očima, Bože, nego si govorio domu sluge svojega za daleka vremena i pogledao na me kao na čovjeka visoka položaja, Gospode, Bože. 18 Što da ti još pridometne David o slavi tvog sluge kad ti poznaješ slugu svojega! 19 Gospode, poradi sluge svojega i po srcu svojemu učinio si svu ovu veličajnost obznanjujući sve te velike stvari. 20 Gospode, nema takvoga kakav si ti, i nema boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. 21 Ta tko je kao puk tvoj Izrael — jedan narod na zemlji, kojega je Bog išao iskupiti sebi za puk, da pribavi tebi ime velikim i strašnim djelima protjeravši narode pred tvojim pukom što si ga iskupio iz Egipta? 22 Jer ti si puk svoj Izrael učinio svojim pukom dovijeka; i ti si mu, Gospode, postao Bogom. 23 Zato sad, Gospode, neka riječ što si je govorio o svojemu sluzi i o domu njegovu bude trajna dovijeka. A ti čini kako si obrekao. 24 Neka trajna bude, da se ime tvoje veliča dovijeka govoreći: ‘Gospod Nad Vojskama, Izraelov Bog, Bog je Izraelu.’ A dom Davida, sluge tvojega, neka se učvrsti pred tobom. 25 Jer ti si, Bože, objavio na uho sluge svojega da ćeš mu sagraditi dom; zato je sluga tvoj smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom. 26 I sad, Gospode, ti si Bog i ti si ovo dobro obrekao sluzi svojemu. 27 Zato se sada udostoj blagosloviti dom sluge svojega da ostane pred tobom dovijeka. Jer kad ti, Gospode, blagosloviš, bit će blagoslovljeno dovijeka.«