Toga jutra sunce se podiglo nad Jindabayneom, obasjavajući svojim zlatnim zrakama divlju prirodu koja okružuje adventističko planinsko selo. Sestre i braća iz raznih krajeva Australije kročili su prema istom odredištu, noseći u svojim srcima istu nadu: ponovno se sresti s dragim prijateljima i proslaviti našeg velikog Boga. Već u poslijepodnevnim satima počeli su pristizati prvi gosti iz Sydneya, da bi zatim došli vjernici iz Melbournea te gosti iz najudaljenijeg Brisbanea. Kako je sunce polako zalazilo, žamor na hodnicima bivao je sve veći, a sreća nas je ispunjavala jer smo ponovno zajedno.
Ovogodišnji sabor Udruge hrvatskih adventista Australije bio je poseban. Imali smo veliku čast ugostiti poznati vokalno-instrumentalni sastav Putnici iz Hrvatske, koji je uveličao naš program te zvukovima radosti obojio cjelokupno ozračje ovog vikenda. Jednako tako nas je oduševio gost govornik za mlade Jerry Unser, podrijetlom iz poznate američke obitelji koja se desetljećima bavi automobilskim utrkama.
Nakon sjajne večere započeo je sabor pjesmom vodiljom “Jedva čekam dan”. Sreća je u našim srcima rasla dok su se uzdizali zvuci prekrasne glazbe sastava Putnici. Duhovnu poruku je s nama podijelio Pavle Škulac, dok je govornik za mlade, Jerry Unser, proveo vrijeme s mladima u proučavanju i molitvi. Bogoslužje je došlo svome kraju, no druženje po hodnicima se nastavilo do kasnih sati.
Subotnji dan započeo je jutarnjim duhovnim razmišljanjem pastora Jakoba Kelave, nakon čega je bio poslužen doručak. Na samom početku bogoslužja obratio nam se predsjednik UHAA Marko Levatić, izražavajući želju da centar našeg okupljanja bude Bog, kao i da naše misli i razgovori budu usmjereni na proslavljanje i uzdizanje Onoga kome pripada sva hvala – na Isusa. Program je otpočeo živahnom pjesmom Putnika, a nastavilo se iznošenjem iskustava iz Hrvatske. Pravo je zadovoljstvo bilo čuti kako napreduje Božje djelo u našoj domovini i kako Isus čudesno pronalazi put prema srcima ljudi. Predivno iskustvo rada u Virovitici podijelio je s nama Danijel Brešćanski, dok je Branko Đurišević pobliže opisao humanitarnu narav vokalno instrumentalnog sastava Putnici, objašnjavajući kako kroz svoju službu pomažu obiteljima te siromašnoj i bolesnoj djeci. Pouka je bila u obliku panel rasprave u kojoj su sudjelovali predstavnici sve tri hrvatske crkve u Australiji. Glavnu duhovnu poruku uputio je Damir Pleško, naglašavajući utrku života, što je bilo i glavno geslo sabora. Mladi su imali prilike uživati u zanimljivim iskustvima Jerry Unsera koji je koristio iskustva iz vlastitog života i time misli mladih usmjerio na neprolazne duhovne vrijednosti.
Ukusan ručak slijedio je nakon zajedničkog slikanja, poslije čega su neki otišli na šetnju oko jezera, a neki su bili zauzeti sjednicom odbora UHAA, gdje su se donosile važne odluke o budućnosti Udruge. Drugi se se poigravali s klokanima koji su redovni posjetitelji svakog našeg sabora u Jindabayneu.
Večer nas je dočekala odmorne i spremne za nove pjesme naših dragih gostiju, nove duhovne poruke i zajednička druženja. Mladi su pripremili popodnevni program uz zanimljiv igrokaz koji je oslikao utrku života, a gost govornik Jerry Unser još jednom nas je oduševio dubinom svojih razmišljanja i shvaćanjem Boga.
Završetkom subote počele su pripreme za društvenu večer u kojoj su glavnu ulogu imali naši Putnici. Kroz pjesmu i šale vratili su nas u vrijeme kad su neki od nas živjeli u Hrvatskoj. Mladi su se zabavljali uz svoje društvene igre bolje upoznavajući jedni druge i produbljujući već postojeća prijateljstva. Svi gosti su ostali budni do kasnih noćnih sati, razgovarajući o novim i starim vremenima, planovima i dragim sjećanjima.
Svako jutro našeg sabora otpočinjalo je duhovnom porukom pastora Kelave, pa je tako bilo i u nedjelju. Doručak je bilo vrijeme kada smo se opskrbili sendvičima za ručak. Hrabriji među nama, a to je bila većina, uputili su se na najviši vrh Australije – Mt Kosciuszko. Većina se vratila s bojom na licu, umornih mišića, ali odmornog i zadovoljnog duha. Večernje bogoslužje je ponovno bilo popraćeno nezaboravnom glazbom i iskustvima gostiju, nakon čega je slijedila još jedna društvena večer. Uz pečeni kukuruz na štapićima, razgovore i igru, dočekali smo kasne noćne sate.
Ponedjeljak je bio dan rastanaka, dan kad smo morali reći doviđenja našim dragim gostima i jedni drugima. Bilo je toplih zagrljaja i nešto suza koje su svjedočile o tome da je jedno ugodno vrijeme iza nas. Odlazili smo zahvalnih srca našem velikom Bogu na svim blagoslovima vikenda. Zahvalni Bogu na novim prijateljstvima i novim isustvima, radujemo se ponovnom susretu sljedeće godine. U isto vrijeme i na istom mjestu sunce će se ponovno podići nad Jindabayneom, obasjavajući svojim zlatnim zrakama divlju prirodu, a sestre i braća iz cijele Australije kročit će svoj put s istom željom i nadom.
Ana-Marija Levatić