Adam i Eva — upravitelji u Edenu

1. 02. 2013.

“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju. … Vladajte … svim živim stvorovima!’” (Postanak 1,27.28)

Adam je bio okrunjeni kralj Edena. Njemu je bila povjerena vlast nad svakim živim stvorenjem koje je Bog stvorio. Bog je blagoslovio Adama i Evu inteligencijom kakvu nije dao nijednom drugom stvorenju. Bog je Adama proglasio zakonitim gospodarom nad svim djelima svojih ruku. (1BC 1082)
Stvoreni da budu “slika i odsjev Božji” (1. Korinćanima 11,7), Adam i Eva primili su darove dostojne svog visokog zvanja. … Svaka njihova duhovna i duševna sposobnost odražavala je Stvoriteljevu slavu. Obdareni uzvišenim duševnim i duhovnim darovima, Adam i Eva bili su stvoreni samo malo “niži od anđela” (Hebrejima 2,7). (Odgoj, str. 16,17)
Naši su prvi roditelji, premda stvoreni bezgrešni i sveti, mogli pogriješiti. Bog ih je stvorio kao slobodna, moralna bića, sa sposobnošću da cijene mudrost i dobrotu Njegova karaktera i pravednost Njegovih zahtjeva, i s potpunom sposobnošću poslušaju ili pak uskrate svoju poslušnost. … Na samom je početku čovjekova postojanja njegova želja za popuštanjem vlastitim strastima stavljena pod nadzor, ta sudbonosna želja koja je bila temelj Sotoninog pada. Drvo spoznaje dobra i zla koje je raslo u blizini drveta života nasred vrta trebalo je biti provjera poslušnosti, vjere i ljubavi naših prvih roditelja. … Bog je čovjeka stavio pod vlast zakona kao nužan uvjet njegova postojanja. On je bio podložan Božjoj vladavini, a vladavina ne može opstati bez zakona. …
Adam i njegova družica trebali su vladati zemljom i ostati vjerni Bogu. Njima je dana bezgranična vlast nad svim živim bićima. Lav i janje su mirno hodali oko njih ili zajedno ležali pored njihovih nogu. Sretne ptice lepršale su oko njih bez straha, i dok se njihovo dražesno cvrkutanje uzdizalo u hvalu njihovom Stvoritelju, Adam i Eva su im se pridružili u zahvaljivanju Ocu i Sinu. (Patrijarsi i proroci, str. 29—31)