Ganoune Diop ističe kako se kršćani trebaju prema svim ljudima odnositi dostojanstveno i s poštovanjem
Ganoune Diop, najveći pobornik vjerske slobode u Kršćanskoj adventističkoj crkvi, govorio je na UN-ovoj konferenciji na visokoj razini o različitim stavovima prema ljudskoj spolnosti u svjetlosti biblijskih učenja. Istaknuo je kako je kršćanska prijeka potreba odnositi se prema svakom ljudskom biću dostojanstveno i s poštovanjem.
Diop, ravnatelj crkvene službe za odnose s javnošću i odjela za vjersku slobodu, te glavni tajnik Međunarodne udruge za vjersku slobodu, održao je u Palači naroda u Ženevi, u Švicarskoj, glavni govor na trodnevnom događanju pod nazivom „Sloboda religije ili vjerovanja i spolnost: Razgovor“.
Na poziv Heinera Bielefeldta, posebnog UN-ovog izvjestitelja za slobodu religije i vjerovanja, istražio je odnos između vjerske slobode, ljudskih prava i spolnosti kako bi omogućio stručni osvrt na religijske stavove prema ljudskoj spolnosti, osobito sa stajališta kršćanskih tradicija.
U glavnom govoru Diop je nastojao pojasniti biblijska učenja i vrijednosti koje oblikuju kršćanski odgovor na istospolne odnose.
„Ljudsku spolnost kršćani prije svega smještaju u kontekst stvaranja, gdje je sve proglašeno ‘dobrim’, čak i ‘vrlo dobrim,’“ rekao je Diop raznolikoj skupini prisutnih na konferenciji održanoj od 8. do 10. lipnja. „No, kao što biblijski izvještaj prikazuje, ono što je svijet postao nakon otuđenja je sasvim druga stvar.“
Diop je pratio povijesni razvoj različitih teoloških i tradicionalnih vjerovanja o ljudskoj spolnosti u različitim kršćanskih zajednicama, te utjecaj kulturoloških kriterija na oblikovanje stavova o odgovarajućem spolnom ponašanju.
Diop se osvrnuo na sedam biblijskih tekstova koji su kroz povijest tumačeni kao oni koji zabranjuju istospolne odnose, te je pojasnio različite smjerove tumačenja ovih tekstova. Rekao je kako većina kršćana, bilo da su katolici, pravoslavni, protestantski evanđeoski kršćani ili pentekostalni kršćani, vjeruje da su ovih tekstovi božanska zabrana istospolnih odnosa. Međutim, zamijetio je kako sve veći broj kršćana preispituje ove tekstove i daje im drugačije tumačenje iz kojega se dade naslutiti, po njihovu viđenju, da Biblija ne govori o problemu homoseksualnosti kakva je u sadašnje vrijeme.
Istaknuo je, isto tako, kako se pojavljuje sve veći jaz između svjetovnog društva i vjerskih organizacija kada su u pitanju problemi homoseksualnosti. Naglasio je službene stavove povijesnih i najvećih kršćanskih crkvi koje podupiru monogamni heteroseksualni brak koji je u snažnoj suprotnosti s pristupom građanskog svjetovnog društva, te sa sve većim brojem kršćana koji podupiru homoseksualni brak, način življenja i praksu. Jednodušnost po ovom pitanju postala je sve nedostižnija, rekao je.
Sloboda i religija
Diop, adventistički teolog, bivši profesor teologije, biblijskih jezika i komparativnih religija, rekao je prisutnima na konferenciji da se „temelj kršćanske vjere zasniva na neotuđivoj slobodi svakog pojedinca da donese odluku o ulasku u zavjetni odnos s Bogom.“
Ova sloboda, rekao je, znači da kršćani trebaju biti oprezni pri pokušaju ozakonjenja svojih religijskih uvjerenja o spolnosti, pretvarajući tako vjerske vrednote u javnu politiku koja diskriminira ili kažnjava one koji odbacuju određena vjerska učenja.
„I kršćanske crkve i pripadnici različitih religija ili vjera moraju u ovoj raspravi biti vrlo jasni po pitanju stvarnih mjerila rasprave,“ rekao je Diop. „Odluke o ozakonjenju ili kriminalizaciji pripadaju pravnim sudovima i zakonodavcima.“
U razgovoru nakon ovog događanja Diop je ukazao na opis koji je suosnivačica Kršćanske adventističke crkve, Ellen White, dala u knjizi Patrijarsi i proroci, na stranici 34, govoreći o odnosu koji Bog očekuje od svojih stvorenih bića: „Bog od svih svojih stvorenih bića očekuje službu iz ljubavi, službu koja izvire iz poštivanja Njegova karaktera. Nije Mu po volji prinudna poslušnost; a svima je dao slobodnu volju kako bi Mu mogli dobrovoljno služiti.“
„Priznavanje slobode odlučivanja pojedinca, kada je u pitanju spolnost, nije isto što i podupiranje, i ne znači razvodnjavanje kršćaninova prava da govori s moralnom jasnoćom o Božjem idealu ljudskih odnosa,“ rekao je Diop.
Dodao je kako kršćani imaju dodatnu odgovornost utemeljenu na središnjem judeo-kršćanskom vjerovanju da su sva ljudska bića stvorena na Božju sliku. Ova odgovornost, rekao je, znači priznati trag božanskoga u svakoj osobi, te joj pokazati ljubav i poštovanje koje je Krist prikazao u svojim odnosima, čak i s palim čovječanstvom.
„Što to znači za današnje kršćane, kada se radi o odnosu prema onima koji imaju drugačija uvjerenja o ljudskoj spolnosti?“, pitao je Diop. „To znači reći ‘Ne’ diskriminaciji i bilo kojem obliku nasilja. To znači pokazati kako ljudi mogu drugačije vjerovati, i biti drugačiji, dok dijele istu ljudskost; to znači živjeti u istom zajedničkom javnom prostoru uz poštovanje dostojanstva svake osobe; to znači priznati da je Stvoritelj svakoj osobi dao pravo i odgovornost po pitanju slobode.“
Diop je nastavio: „Nikome se ne smije uskratiti njegova ili njezina ljudskost bez obzira na način na koji upotrebljavaju svoju slobodu izbora. Bog je ljudskim bićima dao pravo da žive, ili ne žive, prema Božjim otkrivenim mjerilima. Nasilje, zločini iz mržnje ili zločini potaknuti mržnjom prema samome sebi, poput onoga kojemu je svijet nedavno svjedočio u Orlandu, u potpunosti su odbojni i barbarski.“
U drugom predavanju na konferenciji Diop je sudionike podsjetio kako u razgovoru o ljudskoj spolnosti moramo uzeti u obzir širu kategoriju. Preporučio je ciljano proširivanje pitanja spolnosti i izvan LGBTIQ rječnika, kako bi se uključilo i raspravljanje o nizu drugih spolnih praksi, i zakonitih, a i štetnih, te o teškim okolnostima osoba rođenih s nenormalnim ili deformiranim genitalijama. Naglasio je postojanje problema genitalnog sakaćenja žena, otmica dječaka i djevojčica zbog prostitucije, te postojanja kulture alfa-mužjaka koja značajno oštećuje zdravu sliku o vlastitoj muževnosti. Podsjetio je sudionike konferencije na povijesnu praksu kastracije i spolnog sakaćenja muških robova crne rase koju su provodili arapski muslimani.
Zašto govoriti na konferenciji?
Upitan u razgovoru zašto crkva sudjeluje na UN-ovoj konferenciji poput ove, Diop je naglasio veliku važnost adventističke prisutnosti i glasa „za stolom“, unutar međunarodne zajednice donositelja odluka: utjecajnih ljudi koji oblikuju društvene trendove i vrijednosti.
„Jasno je kako su homoseksualnost i spolni identitet polarizirajuće teme mnogih naroda u današnje vrijeme,“ rekao je Diop. „Stavovi o spolnosti čvrsto su isprepleteni s kulturom, predajom i vjerskim uvjerenjima.“
Zamijetio je kako u državama članicama Ujedinjenih naroda vlada široki raspon zakonskih uredbi po pitanjima istospolnih odnosa, od istospolnih brakova i građanske zaštite u SAD-u, Južnoj Africi te još nekim državama, pa sve do zabrane, diskriminacije i izravne kriminalizacije u drugim.
No, unatoč osjetljivosti i složenosti tematike, Diop vjeruje kako adventisti ne trebaju biti na marginama javnog diskursa.
„Adventisti su u društvu s velikim crkvama koje razumiju božanski poredak stvaranja, a koji podrazumijeva heteroseksualnu zajednicu jednog muškarca i jedne žene u monogamnom braku,“ rekao je Diop. „To vjerovanje je vrlo promišljeno izrečeno u crkvenim službenim izjavama i još se uvijek smatra crkvenim stavom.“
„Kao što Ellen White ističe: ‘kraljevi, vladari i vijeća’ trebaju primiti saznanje istine po našem svjedočenju, jer ‘to je jedini način na koji svjedočanstvo svjetlosti i istine može dosegnuti ljude na visokim položajima’“ rekao je, navodeći propovijed Ellen White pod nazivom „Čuvat ću te u trenutku kušnje“ koja je 15. travnja 1890. objavljena u časopisu Review and Herald.
„Odjel za odnose s javnošću i vjersku slobodu usmjeren je na javno djelovanje za misiju“, rekao je Diop. „Cilj mu je postaviti crkvu na položaj vjerodostojnosti, relevantnosti i povjerenja u javnosti bez kompromitiranja crkvenih vrijednosti ili učenja navedenih u službenim crkvenim izjavama. Ovaj je cilj nadahnjivao rad crkvene službe za odnose s javnošću i vjersku slobodu više od stoljeća, i još uvijek se nalazi u središtu našeg današnjeg rada.“
Ostali govornici na UN-ovoj konferenciji bili su: Bielefeldt; Javaid Rehman, profesor islamskog prava i međunarodnog prava na Sveučilištu Brunel u Londonu; Vitit Muntarbhorn, predsjednik UN-ova povjerenstva za Siriju te bivši UN-ov posebni izvjestitelj za ljudska prava u Južnoj Koreji. Diop i još trojica govornika pozvani su na sudjelovanje u panel raspravi namijenjenoj široj UN-ovoj zajednici, a koju je vodila Kate Gilmore, UN-ova zamjenica visokog povjerenika za ljudska prava.
Bettina Krause