Anđeli su ograničeni u onome što mogu učiniti za nas

“Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje.” (Postanak 19,1)
Lot je odgajan u Abrahamovom domu i pokazivao je isti duh uljudnosti kao i Abraham. Kada su došli do njega, ovi ljudi (anđeli) izgledali su sasvim obično, i da Lot nije imao taj duh učtivosti, možda bi bio uništen zajedno s ostalim stanovnicima Sodome. Njihova poročnost bila je tako velika da su htjeli napastovati ljude koji su im donijeli poruku upozorenja i koje je Lot ugostio. Božji anđeli su morali zaštititi Lota da ga rulja koja se okupila pred njegovim vratima ne rastrgne. Oslijepili su ih tako da nisu mogli pronaći vrata. Nakon tog ispada izopačenih ljudi, anđeli su otkrili Lotu razlog svojeg dolaska. Rekli su mu da ako ima sinova ili kćeri u tom mjestu, treba ih izvesti izvan grada. Bilo mu je dopušteno da ode do svojih rođaka i da im javi da će grad biti uništen i da moraju bježati iz njega. Ali sva njegova preklinjanja i upozorenja bila su potpuno beskorisna. Ljudi su se rugali onome što su smatrali njegovim praznovjernim strahovima. Jer Sodoma je tu stajala kao i uvijek, i oni nisu vidjeli ništa što bi ih navelo da pomisle da dolazi uništenje. Ali kad se Lot vratio, anđeo se užurbao i navalio na njih da bježe iz Sodome. Međutim, Lot je bio potpuno zaprepašten pri pomisli da mora ići bez svoje imovine, samo sa ženom i dvoje djece. Tada su ih anđeli zgrabili i izveli iz grada. … Čim su izišli iz Sodome i uputili se prema brdu, anđeo im je rekao: “Bježi, da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj!” Zapovijed je glasila: “Ne obaziri se.” (Postanak 19,17) … Ali Lotova žena se osvrnula prema gradu, tražeći pogledom ono što je tamo ostavila. Istog trenutka sustigla ju je Božja kletva i ona se pretvorila u stup soli. … Možemo vidjeti da je Lot pogriješio što se nastanio u Sodomi. On tu nije izgubio samo svu svoju imovinu. Izgubio je sve osim svoje dvoje djece. To je pouka koju trebamo primiti k znanju. Božjoj djeci se mogu ukazati neke vrlo laskave prilike, ali ona to pitanje moraju sagledati sa svih strana prije nego što donesu odluku. Prvo pitanje koje svatko od nas mora postaviti glasi: “Kako će to utjecati na moju dušu?” (Manuscript 19a, 1886.)