“Sam Jahve ide pred tobom; on će s tobom biti; neće te zapustiti, niti će te ostaviti. Ne boj se i ne dršći!” (Ponovljeni zakon 31,8)
Nakon što sam pročitao sljedeći citat, bio sam uvjeren da trebam postati literarni evanđelist: “Bog je svojem narodu stavio na raspolaganje prednosti tiskane riječi koja će, zajedno s drugim sredstvima, biti uspješna u objavljivanju istine. Traktate, brošure i knjige, u skladu s prilikama, treba proširiti po svim gradovima i selima na Zemlji.” (Ellen G. White, Christian Experience and Teachings, str. 226)
Jednog ljeta na godišnjem odmoru imao sam priliku raditi kao literarni evanđelist i stekao sam velike koristi od tog iskustva. Iako sam otprije imao nekih znanja o prodaji, to je bilo prvi put da sam nosio poruku istine od kuće do kuće. Radili smo po gradovima i selima posjećujući obitelji, trgovine i različite ustanove. Molili smo se s cijelim obiteljima, bolesnicima i potištenim i očajnim ljudima. Često smo na djelu vidjeli Božju milost i zaštitu jer nam je On pomogao da hodimo bez straha; znali smo da je On stalno s nama. U tim smo trenutcima shvatili koliko je istinita rečenica: “Sve mogu u Isusu Kristu koji mi moć daje” (Filipljanima 4,13 – DK); to nam je pružalo predivan osjećaj.
Najnezaboravnije iskustvo stekao sam dok sam radio kao student literarnog evangelizma u Vogaiju. Da bismo došli u to selo, morali smo se čitav sat voziti neravnim planinskim putovima. Prošavši kroz dugi, mračni tunel, stigli smo u aboridžinsko selo. Nekoliko sati smo kolportirali od kuće do kuće. Kad smo se u dogovoreno vrijeme trebali okupiti radi povratka, počela je padati jaka kiša. Naš kombi se zaglavio i nije htio upaliti. Pokušavao sam pokrenuti motor, ali mi to nije uspijevalo. Pokušao sam i gurati kombi kako bih pokrenuo motor, ali uzalud, jer sâm nisam imao dovoljno snage. Zato sam pošao u potragu za svojim školskim drugovima da mi pomognu. Pošto sam dvojicu pronašao, zajedno smo stali gurati kombi, ali ipak nismo mogli pokrenuti motor. Jedan od mojih prijatelja predložio je da se pomolimo. Nakon što smo se pomolili dovezla su se još dva prijatelja na motoru jednog mještanina. Zajedno smo pogurali kombi i on je upalio. Slava Gospodinu!
Vozili smo se natrag sve do adventističke crkve Puli u kojoj smo bili smješteni. Kad smo stigli pred crkvu, kombi se ponovno ugasio i više ga nismo mogli pokrenuti. Mislite li da su nas do kuće dopratili anđeli? Ja smatram da jesu. Bog je bio s nama tada i s nama je neprestano.
Ben Hoo, Tajvan