Babilonski vođa

“Ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne, i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku danâ.” (Daniel 2,28)
“Daniel je potražio Gospodina kada je bila izdana naredba da se pobiju svi mudraci u babilonsko kraljevstvu zato što nisu znali ispričati ni protumačiti san koji je kralj zaboravio. Nabukodonozor je tražio ne samo tumačenje sna, već i njegovu primjenu. … Oni su izjavili da kraljeva zapovijed … nadilazi sve što je ikad bilo zahtijevano od bilo kojeg čovjeka. Kralj se razbjesnio i postupio isto kao i svi ljudi koji imaju veliku vlast i neukroćene strasti. Donio je odluku da se svi oni moraju pogubiti, a budući da su se Daniel i njegovi drugovi ubrajali među mudrace, trebali su podijeliti njihovu sudbinu.” (Sons and Daughters of God, str. 214) “Daniel je bio ispunjen Duhom Isusa Krista i molio se da babilonski mudraci ne budu pobijeni. Kristovi sljedbenici ne posjeduju Sotonine osobine koje navode ljude da se raduju boli i patnji Božjih stvorenja. Oni imaju duh svojeg Učitelja koji je rekao: ‘Ja sam došao da nađem i spasim što je izgubljeno. Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na obraćenje.’ (Luka 19,10; 5,32) Da je Daniel posjedovao onaj isti vjerski žar koji se danas u crkvama vrlo brzo razgori i kojim su ljudi vođeni kada muče, tlače i uništavaju one koji ne služe Bogu prema njihovim zamislima, on bi rekao Arjoku: ‘Ovi ljudi koji tvrde za sebe da su mudraci obmanjuju kralja. Ne posjeduju znanje koje tvrde da imaju i trebaju biti pogubljeni. Oni ne poštuju nebeskog Boga, služe idolima i njihov život ni na koji način ne odaje čast Bogu — neka umru; ali mene izvedi pred kralja i ja ću mu protumačiti san.’ Preobražavajuća Božja milost pokazala se u Njegovom sluzi koji se najiskrenije molio za život upravo onih ljudi koji su poslije potajno kovali planove da mu oduzmu život. Ovi ljudi postali su ljubomorni na Daniela zato što je stekao naklonost kralja i knezova i bio poštovan kao najveći čovjek u Babilonu.” (Letter 90, 1894.)