““Kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju … da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane.”“ (Efežanima 5,25-27)
Svatko od nas nosi ime kršćanin. Budimo vjerni ovom imenu. Biti kršćanin znači biti sličan Kristu. To znači slijediti Krista u samoodricanju, istaknuti Njegovu zastavu ljubavi, poštovati Ga nesebičnim riječima i djelima. U životu pravog kršćanina nema sebičnosti — staro ““ja”“ je mrtvo. U životu kojim je Krist živio dok je bio na Zemlji nije bilo sebičnosti. Imajući našu narav, živio je životom potpuno posvećenim dobru drugih. …
Riječju i djelom Kristovi sljedbenici trebaju biti čisti i istiniti. U ovom svijetu bezakonja i korupcije kršćani trebaju otkrivati Kristove osobine. Sve što rade i govore treba biti oslobođeno sebičnosti. Krist ih želi izvesti pred Oca ““bez ljage, bez bore, i bez ičega tomu slična”“, očišćene milošću, slične sebi.
U svojoj velikoj ljubavi Krist je predao sebe za nas. Dao je sebe za nas da bi zadovoljio potrebe duše koja se upinje i bori. Mi se trebamo predati Njemu. Kad je ova predaja potpuna, Krist će završiti djelo koje je otpočeo za nas predajući sebe. Tada će nas moći provesti kroz potpuni preobražaj.
Krist je dao sebe za otkup ljudskog roda, da svi koji vjeruju u Njega imaju vječni život. Oni koji cijene ovu veliku žrtvu, primaju od Spasitelja najdragocjeniji od svih poklona — čisto srce. Oni su stekli iskustvo koje je vrednije od zlata, srebra i dragog kamenja. Oni zajedno sjede na nebesima u Kristu uživajući u radosti i miru zajedništva s Njim, a te osobine samo On može dati. Oni Ga ljube svim srcem i umom i dušom i snagom, shvaćajući da su Njegova krv — otkupljena baština. Njihov duhovni vid nije zatamnjen svjetovnim lukavstvom ili svjetovnim ciljevima. Oni su jedno s Kristom kao što je On jedno s Ocem.
Mislite li da Krist ne cijeni one koji žive u cijelosti za Njega? Mislite li da On ne posjećuje one koji su, poput voljenog Ivana, zbog Njega na teškim i mučnim mjestima? On pronalazi svoje vjerne sluge, održava vezu s njima, hrabri ih i jača. (RH, 30. svibnja 1907.)