Bez postavljanja pitanja

“Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u baštinu. Ode, iako nije znao kamo ide.” (Hebrejima 11,8)
“Abraham je odrastao usred praznovjerja i poganstva. Čak su i ukućani u domu njegova oca, koji su sačuvali znanje o Bogu, popuštali varljivim utjecajima koji su ih okruživali i ‘služili drugim bogovima’ osim Jahve. … Bog je Abrahamu uputio poruku: ‘Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.’ Da bi Bog mogao osposobiti Abrahama za djelo čuvanja svetih proročanstava, morao se odvojiti od prijašnjeg načina života. … Abrahamova neupitna poslušnost jedan je od najočitijih dokaza vjere u cijeloj Bibliji. … Ispit koji je Abraham prošao nije bio lagan, od njega se nije zahtijevala mala žrtva. Snažne su ga veze vezale uz zemlju, rođake i dom. Ali on nije oklijevao odazvati se pozivu. On nije postavljao pitanja o obećanoj zemlji, je li zemlja plodna a klima zdrava; ima li zemlja ugodan okoliš i pruža li mogućnost za bogaćenje. Bog ga je pozvao i njegov je sluga morao poslušati; za njega je najsretnije mjesto na svijetu bilo ono mjesto gdje je Bog želio da bude. … Poput Abrahama, mnogi prolaze kroz iste kušnje. … Od njih će se možda očekivati da napuste karijeru koja obećava bogatstvo i čast, da ostave korisne i prikladne veze i rastanu se od svojih rođaka te pođu putem samoodricanja, teškoća i žrtve. Bog za njih ima posao koji trebaju obaviti. … Tko je spreman na poziv Providnosti odreći se omiljenih planova i prisnih veza? Tko će prihvatiti nove dužnosti i poći u nova polja? … Onaj tko je spreman to učiniti ima Abrahamovu vjeru i dijelit će s njim ‘izvanredno veliku i vječnu slavu’ zbog koje ‘patnje sadašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe’ (2. Korinćanima 4,17; Rimljanima 8,18).” (Patrijarsi i proroci, str. 96—98)