„Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove.“ (Psalam 34,16)
Ne nalazimo se uvijek u položaju da možemo ući u svoju sobu i potražiti Boga u molitvi, ali nema ni vremena ni mjesta koje je neprilično da se uputi molba Bogu. Ne postoji ništa što bi nas moglo spriječiti da podignemo svoje srce u duhu iskrene molitve. U mnoštvu na ulici ili na poslu možemo uputiti molbu Bogu i zatražiti božansko vodstvo kao što je učinio Nehemija kada je iznosio svoj zahtjev kralju Artakserksu. Klijet razgovora može se pronaći gdje god se nalazili. Vrata našeg srca moraju stalno biti otvorena i stalno moramo upućivati poziv Isusu da dođe i prebiva u našoj duši kao naš nebeski gost.
Iako oko nas može vladati zagađeno, nečisto ozračje, mi ne moramo udisati njegovo štetno isparavanje, već možemo živjeti u čistom ozračju Neba. Mi možemo zatvoriti sva vrata nečistim i nesvetim mislima, uzdižući svoju dušu u Božju prisutnost putem iskrene molitve. Oni čija su srca otvorena da prime pomoć i blagoslov od Boga, hodit će u svetijem ozračju od onoga koje vlada na zemlji i održavat će neprekidnu vezu s Bogom. … Srce neprestano treba biti prožeto dubokom željom da osjeti prisutnost i milost Isusa Krista, tako da duša dobije božansko prosvjetljenje i nebesku mudrost.
Mi trebamo steći određenije poglede na Isusa, moramo potpunije razumjeti vrijednost vječnih stvarnosti. Ljepota svetosti treba ispuniti srca Božjeg naroda isto onako prirodno kao što se cvijet okreće prema suncu. Suncokret okreće svoje lice Suncu. Kad biste ga okrenuli od svjetlosti, on bi se zaokretao svojom stabljikom sve dok svoje latice ne bi okrenuo prema blistavim zrakama sunca. Neka se isto tako i svatko tko je predao svoje srce Bogu okrene prema Suncu pravednosti i željno nastoji primiti blistave zrake slave koja sjaji s lica Isusa Krista. …
Gospodin nema nikakvu obvezu da nam osigurava svoju naklonost, ali nam je ipak dao svoju riječ da će ispuniti svoj dio ugovora ako se mi budemo usuglasili s uvjetima koji su objavljeni u Pismu. Muškarci i žene često daju obećanja, ali ih ne ispunjavaju. Vrlo često smo ustanovili da smo se, oslanjajući se na druge, oslonili na slomljenu trsku; ali Gospodin nikada neće razočarati dušu koja vjeruje u Njega. (Signs of the Times, 16. prosinca 1889.)