Bog nam govori

17. 01. 2012.

„Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma!“ (Luka 24,32)

Nakon Kristove smrti, dvojica Njegovih učenika na putu iz Jeruzalema u Emaus, razgovarala su o prizorima raspeća. Pridružio im se sam Krist, a ožalošćeni Ga putnici nisu prepoznali. Njihova vjera umrla je zajedno s njihovim Gospodinom i njihove oči, zaslijepljene nevjerovanjem, nisu uspjele prepoznati uskrslog Spasitelja. Isus, hodajući zajedno s njima, želio im se otkriti, ali im je pristupio samo kao suputnicima rekavši: „Što to putem pretresate među sobom?“ Začuđeni tim pitanjem, upitali su Ga je li On stranac u Jeruzalemu kada nije čuo da je prorok, silan u riječima i djelima, razapet. „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela!“ – dodali su žalosno.

„O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!“ – obratio im se Krist. „Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu? Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.“ …

Učenici su izgubili iz vida dragocjena obećanja povezana s proročanstvima o Kristovoj smrti, ali kada ih je On podsjetio na njih, vjera je oživjela i pošto im se Krist otkrio, uskliknuli su: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“

Kada bismo i mi istraživali Pisma, i naša bi srca gorjela u nama dok bi se istine otkrivene u njima otvarale za naše razumijevanje. Naša nada bi zablistala dok bismo se hvatali za dragocjena obećanja razbacana kao biseri u cijelome Svetom pismu. Dok bismo proučavali povijest patrijarha i proroka, ljudi koji su voljeli Boga i koji su Ga se bojali, koji su hodili s Njime, i naše bi duše zablistale duhom koji je njih oživljavao. …

Postavlja se pitanje: Što je uzrok nedostatku duhovne snage u našim crkvama? Odgovor glasi: Mi dopuštamo svojim mislima da odlutaju daleko od Božje riječi. … Riječ živoga Boga nije samo zapisana, već i izgovorena. Božji glas nam se obraća isto tako sigurno kao da ga čujemo svojim ušima. Kada bismo to shvatili, s kakvim bismo strahopoštovanjem otvarali Božju riječ i s kakvom bismo ozbiljnošću istraživali njezine stranice.  (Review and Herald, 31. ožujka 1903.)