Bog se nježno brine za svoj narod

29. 11. 2014.

““Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove.”“ (Psalam 34,16)

Ne smijemo utonuti u obeshrabrenje. Malodušni će biti ojačani; klonuli duhom primit će nadu. Bog se nježno brine za svoj narod. Njegovo uho je otvoreno za njihov vapaj. Nemam nikakvih bojazni za Božju stvar. On će voditi brigu o vlastitoj parnici. Naša je dužnost da učinimo svoj dio i budemo na pravoj strani, da živimo … skromno podno križa vjernim i posvećenim životom pred Njim. Dok tako činimo, nećemo se razočarati jer ćemo svoju dušu sa svetom smjelošću povjeriti Bogu.
Bog nas je razriješio tereta; On je nas oslobodio. … Možda će naši neprijatelji slaviti pobjedu. Možda će njihov jezik izgovarati lažne optužbe, klevete, obmane, prijevare, a mi ipak nećemo postati malodušni. Znamo u koga vjerujemo. Nismo uzalud vjerovali niti se uzalud trudili. Isus nas poznaje. … Obećavani dan dolazi i svima će biti suđeno prema djelima koja su učinili. …
Istina je, svijet je mračan. Protivnici mogu biti jaki. Izrugivači i podsmjevači mogu biti sve hrabriji i sve snažniji u svojem bezakonju. Međutim, usprkos svemu tome, nećemo se dati pokolebati. Nismo se zabadava borili. Ne, ne. Moje srce je učvršćeno uzdajući se u Boga. Imamo savršenog Spasitelja. Možemo se radovati u Njegovoj bogatoj punini. Ja želim biti još odanija Bogu, posvećenija Njemu. Ovaj svijet je odviše mračan za mene. Isus je rekao da nam ide pripremiti stanove, da budemo tamo gdje je i On. Hvala Bogu za to. Moje srce skače od sreće i pljeska zbog te radosne mogućnosti.
Vjera je namijenjena da se u njoj živi pod željeznom stegom. Čista i neokaljana vjera vodi nas k djetinjoj jednostavnosti. Mi se želimo moliti i razgovarati u poniznosti, dok svoj pogled upiremo prema Božjoj slavi. Bilo je previše obličja pobožnosti, ali bez sile. Izlijevanje Božjeg Duha vodit će do zahvalnog priznanja, i dok osjećamo i shvaćamo tu čudesnu Božju ljubav, nećemo ostati pasivni, već ćemo prinijeti Bogu zahvalnu žrtvu melodijom svojega srca i glasom. Neka naše noge budu učvršćene na Vječnoj Stijeni i onda ćemo imati trajnu potporu i utjehu. Naša duša će se odmarati u Bogu s nepokolebljivim povjerenjem.
Zašto tako rijetko dolazimo k izvoru iako je pun i besplatan? Naša duša treba često piti s izvora kako bi se osvježila i napredovala u Gospodinu. Potrebno nam je spasenje. Bez životodavne pobožnosti, naša vjera je uzaludna. Vanjsko obličje neće nam biti ni od kakve koristi. Na nama se mora očitovati duboko djelovanje Božjega Duha. (Letter 2a, 1856.)