Bog se spomenuo

“Samson zavapi Jahvi: ‘Gospodine Jahve, spomeni me se!’” (Suci 16,28)
“U patnji i poniženju, Samson, filistejska igračka, naučio je više o svojim vlastitim slabostima nego što je prije znao i njegova ga je muka navela na pokajanje. Kako je njegova kosa rasla, postupno se vraćala i njegova snaga, ali njegovi ga se neprijatelji nisu bojali smatrajući ga okovanim i bespomoćnim zatočenikom. Filistejci su pobjedu pripisali svojim bogovima i likujući prkosili izraelskom Bogu. Određena je gozba u čast Dagona, boga ribe, ‘zaštitnika mora’. Iz gradova i sela diljem filistejske ravnice okupio se i narod i njihovi gospodari. Skupine štovatelja ispunile su golem hram i natiskale se na galerije ispod krova. Bio je to prizor blagdana i radosti. Nakon svečanosti prinošenja žrtava slijedila je glazba i blagovanje. Onda je, kao krunski trofej Dagonove sile, uveden Samson. Povici likovanja pozdravili su njegov ulazak. Narod i vladari vrijeđali su njegovu bijedu i divili se bogu koji je uništio ‘našeg neprijatelja’. Nakon nekog vremena iscrpljeni je Samson zatražio dopuštenje da se odmori na dva središnja stupa na koje se oslanjao hramski krov. Onda je tiho izgovorio molitvu: ‘Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka.’ Izgovorivši ove riječi, on je svojim snažnim rukama obgrlio oba stupa i povikao: ‘Neka poginem s Filistejcima!’ Prignuo se, a krov je pao ubijajući jednim udarcem sve golemo mnoštvo. ‘Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života.’ Kip i njegovi štovatelji, svećenici i seljaci, ratnici i plemići, bili su zajedno pokopani ispod ruševina Dagonova hrama. A među njima je ležalo divovsko tijelo onoga koga je Bog izabrao da bude izbavitelj Izraela.” (Patrijarsi i proroci, str. 475,476) “Umjesto da se odvija između Samsona i Filistejaca, sukob se sada odigravao između Boga i Dagona, i zato je Gospodin primijenio svoju svemoćnu silu i vrhovnu vlast.” (The S.D.A. Bible Commentary, sv. 2, str. 1007,1008)