„Svaki koga mi dade Otac doći će k meni. A tko dođe k meni, sigurno ga neću izbaciti van.“ (Ivan 6,37)
Sam Isus, dok je boravio s nama, često se nalazio u molitvi. Molitva je prethodila svakom dijelu Njegove službe i posvećivala Ga. …
On je nalazio utjehu i radost u razgovoru sa svojim Ocem. Ako je naš Spasitelj, Božji Sin, osjećao potrebu za molitvom, koliko više slabi, grešni smrtnici trebaju osjećati potrebu za vatrenom, stalnom molitvom. …
Nemojte se baviti mislima da vas vaš nebeski Otac, zato što ste činili pogreške, zato što je vaš život zamračen zabludama, neće voljeti i da vas neće slušati kada se molite. … Njegovo srce puno ljubavi ganuto je našim žalostima, pa čak i samim našim opisima tih žalosti. … Ništa nije toliko veliko za Njega da ne bi mogao ponijeti, jer On drži svjetove u svojim rukama. On upravlja kretanjem svemira. Ništa od onoga što na bilo koji način ugrožava naš mir nije toliko malo da On ne bi primijetio. Nema nijednog poglavlja u našem iskustvu koje bi bilo toliko tamno za Njega da ga ne bi mogao pročitati; nema nijedne nedoumice toliko teške za Njega da je ne bi mogao razmrsiti. Nitko nije pao tako nisko, nitko nije tako pokvaren da ne bi mogao pronaći izbavljenje u Kristu. …
Ako uvijek budemo imali pred očima Gospodina, dopuštajući svojem srcu da Mu izrazi zahvalnost i slavu, imat ćemo trajnu svježinu u svojem vjerskom životu. Naše molitve dobit će oblik razgovora s Bogom, bit će kao da razgovaramo s prijateljem. On će nam osobno otkrivati svoje tajne. Često ćemo imati ugodan, radostan osjećaj da je prisutan Isus. …
Kako je divno što se možemo uspješno moliti, što nedostojni, grešni smrtnici mogu uputiti svoje zahtjeve Bogu. Kakvu bismo veću silu mogli zahtijevati od te – da budemo povezani s beskrajnim Bogom? Slabi, grešni ljudi imaju prednost razgovarati sa svojim Stvoriteljem. Oni izgovaraju riječi koje dopiru do prijestolja Vladara svemira. …
Duga oko prijestolja znak je da je Gospodin vjeran, da u Njemu nema promjene, čak ni sjenke promjene. … Kada dođemo k Njemu priznajući Mu svoju nedostojnost i svoj grijeh, On je obećao da će čuti naš vapaj. Čast Njegovog prijestolja bila bi stavljena na kocku kada ne bi ispunio svoju Riječ koju nam je dao. (Signs of the Times, 18. lipnja 1902.)