““Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!”“ (Matej 6,24)
Mnogi se nalaze na začaranom neprijateljskom tlu. Ono što ima neznatnu vrijednost — nerazumne društvene zabave, pjevanje, rugalice, pošalice — zaokuplja njihov um i oni služe Bogu podijeljenog srca. … Kristova izjava ““nitko ne može služiti dvojici gospodara”“, ostaje neprihvaćena. (MS 38, 1890.)
Jedna od najistaknutijih karakteristika zemaljskih stanovnika u Noino vrijeme bila je njihova izrazita svjetovnost. Oni su od jedenja i pijenja, kupovanja i prodavanja, ženidbe i udaje načinili svoj najvažniji životni cilj. Jesti i piti nije grijeh, već ispunjavanje dužnosti, ako to što je zakonito ne prijeđe u krajnost. … Sam Bog je uspostavio brak kada je Evu predao Adamu. Svi Božji zakoni čudesno su prilagođeni čovjeku i usklađeni s čovjekovom naravi. Grijeh pretpotopnih stanovnika sastojao se u izopačavanju onoga što je samo po sebi bilo dopušteno. Oni su iskvarili Božje darove služeći se njima da zadovolje svoje sebične želje.
Pretjerana ljubav i odanost prema onome što je samo po sebi dopušteno pokazala se pogubnom za tisuće i tisuće duša. Pitanjima od neznatne važnosti posvećuje se intelektualna snaga koja bi trebala biti potpuno posvećena Bogu. Uvijek se moramo čuvati da ne odemo u krajnost s onim što je dopušteno ako se pravilno upotrebljava. Mnoge, mnoge duše su izgubljene zato što su zaokupljene onim što je, ako se pravilno koristi, bezazleno, ali što, kada se izopači i zloupotrijebi, postaje grešno i ponižavajuže. (MS 24, 1891.)
Ako neprestano mislimo o onome što spada u ovaj život i ako stalno nastojimo što više steći, mi ne možemo svoje misli usmjeriti prema onome što je nebesko. Sotona se trudi naš um odvojiti od Boga, naše misli zaokupiti modom, običajima i zahtjevima svijeta i tako nas izložiti bolesti i smrti. …
Na ovom se svijetu trebamo osposobiti za uzvišeniji svijet. Bog nam je povjerio darove i On očekuje od nas da se svojim sposobnostima poslužimo tako da pomažemo bližnjima i da im budemo na blagoslov. On traži našu najtopliju ljubav, naše najuzvišenije snage. (MS 29, 1886.)