“Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama.” (2. Korinćanima 4,7)
Sve su dobre osobine koje ljudi posjeduju Božji darovi. Oni čine dobra djela milošću Božjom kroz Krista. Budući da sve duguju Bogu, slava za ono što jesu i što čine pripada samo Njemu. Oni su samo oruđa u Njegovim rukama.
Štoviše, kao što sve pouke iz biblijske povijesti uče, opasno je hvaliti i uzdizati čovjeka, jer ako tko izgubi iz vida svoju ovisnost o Bogu i pouzda se u vlastitu snagu, on će sigurno zgriješiti. Čovjek se bori s neprijateljima koji su snažniji od njega. “Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.” (Efežanima 6,12) Nama je nemoguće vlastitom snagom opstati u borbi, i sve što odvraća naš um od Boga, sve što vodi k samouzvišenju i ovisnosti o samome sebi, sigurno priprema put našem porazu. Svrha Biblije je usaditi u nas nepovjerenje u ljudsku silu i potaknuti povjerenje u božansku. (Patrijarsi i proroci, str. 605)
Naš nebeski Otac nije poslao anđele s Neba da ljudima propovijedaju spasenje. On je nama otkrio dragocjene istine svoje Riječi, usadio je Istinu u naše srce da bismo je mogli objaviti onima koji su još u tami. Ako smo doista okusili dragocjene darove koje nam je Bog ponudio u svojim obećanjima, to znanje trebamo prenijeti bližnjima. …
Svatko od nas pojedinačno treba raditi u skladu s velikom odgovornošću koja mu je položena na ramena. Mi trebamo ulagati neumorne napore, taktičnost i revnost u ovo djelo i preuzeti odgovornost, svjesni opasnosti u kojoj se nalaze naši susjedi i prijatelji. Mi trebamo raditi kao što je Krist radio. Trebamo iznositi istinu kakva je u Isusu, tako da krv naših bližnjih ne bude na našim rukama. Istodobno trebamo biti svjesni potpune ovisnosti o Bogu i oslanjati se na Njega, znajući da ništa ne možemo činiti bez Njegove milosti i ruke pomoćnice. Pavao može saditi, Apolon može zalijevati, ali samo Bog može učiniti da naraste. (HP 331)
Naša dužnost, naša sigurnost, naša sreća i naša korisnost, pa i naše spasenje, sve to poziva svakoga od nas da ulažući najveću marljivost osiguramo Kristovu milost. (Isto, 184)