Božanska uputa

26. 08. 2014.

““Da se proslavi u vama ime našega Gospodina Isusa — i vi u njemu — u skladu s milošću našega Boga i Gospodina Isusa Krista.”“(2. Solunjanima 1,12)

Mnogi bi željeli rasti u milosti, mole se za to i iznenađeni su što njihove molitve nisu uslišane. Međutim, Učitelj im je povjerio djelo koje moraju obaviti da bi mogli rasti. Od kakve im je koristi da se mole ako nisu spremni obaviti djelo koje su morali obaviti? Postavlja se pitanje: Žele li oni uopće spasiti duše za koje je Krist umro? Duhovni rast ovisi o vašoj spremnosti da drugima objavite svjetlo koje vam je Bog povjerio. Vaša je dužnost da aktivno razmišljate o tome kako ćete ostvariti svoje najbolje zamisli da činite dobro i samo dobro u svojoj obitelji, u svojoj crkvi i u svojem susjedstvu.
Umjesto da postajete sve zabrinutiji što ne rastete u milosti, potrudite se da izvršite svaku dužnost koja vam se povjeri, da duboko u srcu osjetite odgovornost za duše i da na svaki zamislivi način pokušate spasiti izgubljene. Budite ljubazni, budite uslužni, imajte sažaljenja; govorite ponizno o blaženoj nadi, govorite o Isusovoj ljubavi, o Njegovoj dobroti, Njegovoj milosti, Njegovoj pravednosti; prestanite se zabrinuto pitati da li rastete ili ne. Biljke ne rastu nikakvim svjesnim naporom. … Biljka nije stalno zabrinuta da li raste ili ne; ona jednostavno raste pod Božjim nadzorom. (YI, 3. veljače 1898.)
Ako svoje srce i um budemo posvetili radu za Gospodina čineći ono što nam je On povjerio, ako budemo hodili Isusovim stopama, naše srce postat će sveta harfa, čija će svaka struna slati izraze hvale i zahvaljivanja Janjetu koje je Bog poslao da ponese grijeh svijeta.
Gospodin Isus je naša snaga i naša sreća, velika riznica iz koje u svakoj prigodi možemo crpsti snagu. Dok budemo proučavali Njega, razgovarali o Njemu, dok budemo postajali sve sposobniji da Ga gledamo — dok se budemo služili Njegovom milošću i primijetili blagoslove koje nam je obećao, imat ćemo čime pomoći bližnjima. Ispunjeni zahvalnošću, prenosit ćemo drugima blagoslove koji su nam bili obilno dani. I tako, primajući i dajući, rastemo u milosti. (ST, 22. listopada 1896.)