Božanska zaštita

“Za prve moje obrane nitko mi nije pritekao u pomoć; štoviše, svi su me ostavili. … Ali mi je Gospodin pritekao u pomoć i jačao me da se mojim posredstvom propovijedanje potpuno izvrši i da ga čuju svi pogani.” (2. Timoteju 4,16.17)
“Kad je pozvan da iziđe na sud pred cara Nerona, Pavao je bio svjestan da ga čeka sigurna smrt. … Među kršćanima u Rimu nije bilo nijednog koji bi u ovom teškom času stao uz njega. … Pavao pred Neronom — kakva očita suprotnost! … Svijet se tresao od Neronova imena. Navući njegovo nezadovoljstvo značilo je izgubiti imetak, slobodu i život; njegovog neodobravanja bojali su se više od kuge. Bez novca, bez prijatelja i bez odvjetnika, ostarjeli je sužanj stajao pred Neronom — vladarom čije je lice bilo obilježeno sramotnim strastima što su bjesnjele u njemu, dok je lice optuženog apostola govorilo o srcu pomirenom s Bogom.” (Djela apostolska, str. 310,311) “Kako se od Nerona, ćudljivog, opasnog, bezobzirnog tiranina, moglo očekivati da će shvatiti ili cijeniti karakter i pobude ovog Božjeg sina? … Toga su se dana suočile vrijednosti dvaju suprotnih sustava odgoja — život neograničenog popuštanja vlastitim slabostima i život neograničenog žrtvovanja samoga sebe. Ovdje su stajali predstavnici dvije strane života — neograničene sebičnosti koja ništa nije smatrala toliko vrijednim da se ne bi moglo žrtvovati na oltaru trenutačnog zadovoljstva, i trajnog samoodricanja, spremnog da se odrekne i samog života radi dobra bližnjih. … Narod i suci iznenađeno su ga promatrali. Bili su prisutni na mnogim suđenjima, promatrali su mnoge zločince, ali nikada nisu vidjeli čovjeka koji se ogrnuo tako posvećenom spokojnošću. … Njegove riječi dirnule su žicu koja je zadrhtala u srcima i onih najokorjelijih. Istina, jasna i uvjerljiva, nadvladala je zabludu. … Riječi izgovorene u ovom času uzdrmat će narode. … Vjeran među nevjernima, častan među nečasnima, stajao je kao Božji predstavnik, a njegov glas odjekivao je kao glas s Neba. … Njegove riječi zvučale su kao pobjedonosni poklič usred bojne vreve.” (The Signs of the Times, 5. prosinca 1906.)