“Zemlja sama od sebe donosi rod, najprije stabljiku, zatim klas — potom pun klas zrna.” (Marko 4,28)
Onaj isti koji je iznio ovu usporedbu, stvorio je sitnu sjemenku, dao joj njezine životodavne osobine, proglasio zakone koji upravljaju njezinim rastenjem. Istine koje objavljuje ova usporedba postale su živa stvarnost u Njegovom životu. I u svojoj tjelesnoj i duhovnoj naravi On je slijedio božanski redoslijed rastenja prikazan biljkom, i želi da to čine i svi mladi. … U djetinjstvu je činio djela poslušnog djeteta. … Ali u svakoj razvojnoj etapi bio je savršen pokazujući jednostavnu, prirodnu dražest bezgrešnog života. (Isusove usporedbe, str. 50)
Usporedba o sijaču pokazuje da Bog djeluje u prirodi. … U sjemenu se krije život, u zemlji postoji snaga; ali ako jedna beskrajna sila ne bi djelovala i danju i noću, sjeme nikada ne bi donijelo ploda. … Svako sjeme raste i svaka se biljka razvija jedino Božjom silom. …
Klijanje sjemena prikazuje početak duhovnog života, a razvijanje biljke je prekrasna slika kršćanskog rasta. Kao što je s prirodom, tako je i s božanskom dobrotom; ne može biti života bez rastenja. Biljka mora rasti ili će propasti. I kao što ona raste tiho i neprimjetno, ali stalno, tako se razvija i kršćanski život. U svakoj etapi razvitka naš život može biti savršen; ako se ispuni Božja namjera u nama, mi ćemo neprestano napredovati. Posvećenje traje cijelog života. Kako se naše mogućnosti budu umnožavale, tako će se širiti naše iskustvo i uvećavati naše znanje. Postajat ćemo snažniji, sposobniji da nosimo odgovornosti, a naša će zrelost biti u skladu s prednostima koje uživamo.
Biljka raste primajući ono što je Bog pripremio da održi njezin život. Ona šalje svoje korijene u zemlju. Upija sunčevo svjetlo, rosu i kišu. Prima životodavne sastojke iz zraka. Tako i kršćanin treba rasti surađujući s božanskim silama. … I kao što biljka pušta korijen u zemlju, tako se i mi moramo duboko ukorijeniti u Kristu. Kao što biljka prima sunčevo svjetlo, rosu i kišu, tako i mi moramo otvoriti svoje srce utjecaju Svetoga Duha. … Oslanjajući se neprestano na Krista kao na svojeg Spasitelja, u svemu ćemo uzrastati u Njemu koji je naš Poglavar. (Isto, str. 35—37)