Božansko neprijateljstvo u duši

10. 01. 2018.

“Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Postanak 3,15)

Adam i Eva stajali su kao prijestupnici pred svojim Bogom čekajući presudu koju je izazvao prijestup. Ali prije nego što čuju o trnju i korovu, tuzi i stradanju koji će biti njihova plaća, i o prahu u koji će se vratiti, oni slušaju riječi koje im pružaju nadu. Iako će morati patiti … mogu gledati unaprijed na konačnu pobjedu.

Bog objavljuje: “Neprijateljstvo ja zamećem.” Ovo neprijateljstvo je natprirodno, nije prirodno stečeno. Kada je čovjek sagriješio, njegova je narav postala zla i on je bio u skladu, a ne u suprotnosti sa Sotonom. Lukavi uzurpator, nakon što je uspio zavesti naše praroditelje kao što je to učinio i s anđelima, računao je na njihovu odanost i suradnju u svim svojim pothvatima uperenim protiv Neba. … Ali kada je Sotona čuo da će ženino potomstvo stati zmiji na glavu, znao je da iako je uspio pokvariti ljudsku narav … ipak nekim tajanstvenim procesom Bog će povratiti čovjeku njegovu izgubljenu moć i omogućiti mu da odolijeva i pobijedi njegovog osvajača.

Milost koju Krist ugrađuje u dušu stvara neprijateljstvo prema Sotoni. Bez ove milosti čovjek bi ostao Sotonin zarobljenik, sluga koji je uvijek spreman raditi ono što mu se kaže. Ovo novo načelo u duši stvara sukob tamo gdje je prije bio mir. Sila koju Krist pruža omogućava čovjeku da se odupre tiraninu i uzurpatoru. Kada god vidimo čovjeka kako mrzi grijeh umjesto da ga voli, kada odolijeva i pobjeđuje one slasti koje su prevladavale u njemu, vidi se na djelu načelo koji je potpuno dano odozgo. Duh Sveti mora se neprekidno davati čovjeku ili se on ni na koji način neće moći oduprijeti silama tame. (Review and Herald, 18. srpnja 1882.)

Zar nećemo prihvatiti neprijateljstvo koje je Krist postavio između čovjeka i zmije? … Imamo pravo reći: U sili Isusa Krista ja ću biti pobjednik. (Manuscript Release 31,1911.)