““Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.”“ (Ivan 3,16)
Božje srce čezne za zemaljskom djecom ljubavlju jačom od smrti. Dajući svojega Sina, On je na nas izlio cijelo Nebo u jednom Daru. (SC 21)
Preko tog Dara iz dana u dan dolazi do nas neiscrpni tok Gospodnje dobrote. Svaki cvijet, sa svojim nježnim nijansama i slatkim mirisom, dan je za naše uživanje preko tog Dara. On je stvorio Sunce i Mjesec, a ne postoji ni zvijezda koja uljepšava nebeski svod koju On nije načinio. Ne postoji nijedna namirnica na našim stolovima da je On nije osigurao za održavanje našeg života. Etiketa s Kristovim imenom je na svemu tome. Sve se daje čovjeku u jednom neiskazanom Daru, Jedinorođenom Sinu Božjem. On je bio prikovan na križ da bi ovo cjelokupno obilje poteklo k Božjim stvorenjima. (8T 288)
Tim što je uzeo našu prirodu, Spasitelj se povezao s čovječanstvom vezom koja se neće nikada raskinuti. On je povezan s nama kroz svu vječnost. ““Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina.”“ (Ivan 3,16) On Ga je dao ne samo da ponese naše grijehe i umre kao naša žrtva; On Ga je palom rodu dao. Da bi nas uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog je dao svoga jedinorođenoga Sina da postane član ljudskog roda, da zauvijek zadrži svoju ljudsku prirodu. To je zalog da će Bog ispuniti svoju riječ. ““Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast.”“ (Izaija 9,6) Bog je usvojio ljudsku prirodu u osobi svoga Sina i prenio je u najviše Nebo. … Nebo je obavijeno ljudskom prirodom, a ljudsko je privijeno nagradi Bezgranične ljubavi. (Isusov život, str. 12,13)
Krist se sagnuo u nenadmašnoj poniznosti da bi u svojem uzdizanju na Božje prijestolje mogao uzvisiti sve koji vjeruju u Njega, da i oni sjednu s Njim na Njegovo prijestolje. (FE 179)