Božji izbor, a ne čovjekov

“A Jahve reče Samuelu: ‘Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.’” (1. Samuelova 16,1)
“Kad je žrtvovanje završeno, a prije sudjelovanja u žrtvenom obroku, Samuel je počeo svoju proročku provjeru Jišajevih sinova plemenita izgleda. Eliab je bio najstariji i od svih je najviše sličio Šaulu po stasu i ljepoti. Njegov naočit izgled i prekrasan stas privlačili su pozornost proroka. Dok je Samuel promatrao njegovo kraljevsko držanje, pomislio je: ‘Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik.’ … Ali Jahve nije gledao na vanjski izgled. Eliab se nije bojao Boga. Da je bio pozvan na prijestolje, on bi bio ponosit, zahtjevan vladar. … Vanjska ljepota ne može dušu preporučiti Bogu. Mudrost i savršenstvo otkriveni u karakteru i ponašanju izražavaju istinsku ljepotu čovjeka, a unutarnja vrijednost, savršenstvo srca, ono je što odlučuje o našoj prihvatljivosti pred Gospodinom nad vojskama. Kako duboko trebamo biti svjesni ove istine kad sudimo o sebi i drugima! Mi iz Samuelove pogreške možemo naučiti kako je uzaludna procjena koja se temelji na ljepoti lica ili plemenitosti stasa.” (Patrijarsi i proroci, str. 538) “Starija braća, između kojih je Samuel htio birati, nisu imala osobine za koje je Bog smatrao da ih mora imati vladar Njegovog naroda. Ponositi, sebični, samopouzdani, bili su odbačeni radi jednoga kojega su podcjenjivali, jednoga koji je sačuvao jednostavnost i iskrenost svoje mladosti i kojega je, iako je sam sebe smatrao nevrijednim, Bog mogao odgojiti da ponese kraljevske odgovornosti. Tako i danas u mnogom djetetu koje roditelji zapostavljaju, Bog vidi sposobnosti mnogo veće od sposobnosti druge djece za koju se misli da više obećavaju. S obzirom na mogućnosti u životu, tko je sposoban ocijeniti što je veliko, a što malo? Koliki su ljudi na niskim položajima u životu, pokrenuvši djelatnosti na blagoslov svijetu, postigli rezultate na kojima bi im i kraljevi mogli pozavidjeti!” (Odgoj, str. 237)