Božji narod ne treba se skrivati

“Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori.” (Matej 5,14)
Daniel je bio državnik u Babilonu. … Svojom vjernom službom učio je stanovnike Babilona da je njegov Bog živi Bog, a ne kip kakav oni obožavaju. Božja zamisao bila je da na taj način pokaže Babiloncima da postoji Kralj koji je iznad babilonskog kralja — Bog kojem su ti židovski mladići služili. Oni su veličali Boga. Znali su da trebaju primjenjivati načela istine, i zato su odbili jesti meso s kraljevog stola i piti vino iz njegovog podruma. Njihovo suzdržavanje od propisanog jelovnika stvorilo je razliku u njihovom izgledu u odnosu na izgled mladića koji su udovoljavali svojem apetitu. Mnogi bi imali primjedbu na to, ali ovi mladići bili su vjerni i u malome. Čak i prema tjelesnom izgledu bili su daleko ispred mladih koji su sjedili za kraljevim stolom. Njihova jednostavna prehrana omogućila im je da imaju bistar um. Bili su bolje pripremljeni za učenje jer nisu trpjeli negativne posljedice prejedanja jakom hranom. Tjelesno su bili bolje pripremljeni za naporan rad jer nikad nisu bili bolesni. Budući da im je um bio čist, mogli su jasno razmišljati. Poslušavši Boga, oni su činili upravo ono što mislima i pamćenju daje snagu. Bog je Daniela i njegove drugove doveo u dodir s velikašima u Babilonu kako bi omogućio tim ljudima da se upoznaju sa židovskom vjerom i spoznaju Boga koji vlada nad svim kraljevstvima. … Božja je namjera da adventisti sedmoga dana na isti način svjedoče o Njemu. Oni se ne trebaju skrivati od svijeta. Trebaju biti u svijetu, ali ne od svijeta. Svojim načinom ponašanja trebaju se jasno izdvajati od ostalog svijeta. Oni moraju pokazati čistoću karaktera, kako bi svi koji dolaze u dodir s njima mogli vidjeti da su posvećeni istinom, da istina, kada se prihvati i posluša, čini one koji je prime sinovima i kćerima Božjim, djecom nebeskog Kralja, članovima kraljevske obitelji, vjernim, iskrenim, poštenim i pravednim, u malim kao i u velikim stvarima. … Sve što vrijedi učiniti, vrijedi učiniti dobro. Zato budimo vjerni u najmanjim dužnostima, kao i onima koje zahtijevaju najveću žrtvu. Svakome tko slijedi Danielov primjer, ne samo u ispovijedanju istine, već i u življenju po istini, u skladu s načelima umjerenosti, Gospodin će dati ohrabrenje slično onome kakvo je dao Danielu. (Manuscript 47, 1898.)