Božji Sin je ponio rane i ožiljke umjesto nas

12. 10. 2016.

“On koji osobno u svom tijelu naše grijehe uznese na križ da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; on čijim ste modricama izliječeni.” (1. Petrova 2,24)
Kako je cijelo Nebo bilo zapanjeno dočekom na koji je njihov voljeni Zapovjednik naišao na ovome svijetu! Stanovnicima Neba bilo je upravo nevjerojatno da će Ga odbaciti narod koji tvrdi da vjeruje u proročanstva, da će nastaviti tim putem usprkos jasnim opomenama i otkrivenjima, da će zatvoriti oči za svjetlo i ispuniti svaku pojedinost proročanstava, a opet biti toliko slijep, tako zaveden od strane neprijatelja duša da će tvrditi da time služi Bogu! Kako je bilo teško povjerovati da će Ga čitav svijet odbaciti, kao i Njegov narod! … Njegove ruke su probodene klinovima, Njegovo čelo okrunjeno trnjem. Sotona Ga je ranio osmjelivši svoje predstavnike na najokrutnija djela. … Naše spasenje je ostvareno po cijenu beskrajne patnje Božjega Sina. … Kristova peta je ranjena dok je stradao u ljudskoj naravi. Žalost teža od bilo čega što će ikad pogoditi (ljudska) bića koja je On stvorio, opteretila je Njegovu dušu dok je plaćao dug grešnika prema Bogu koji oni sami nikad ne bi mogli platiti da bi sebe otkupili iz ropstva. Na Njega je položeno bezakonje i žalosti svih nas. … Imaju li muškarci i žene za koje je Krist umro ikakvu predodžbu o patnjama koje je Božji dragi Sin pretrpio da bi im omogućio spasenje, da bi sinovi i kćeri Adamovi ponovno bili vraćeni u svoj edenski dom? … Sukob je bio tako okrutan da je On gubio svijest i ležao kao mrtav na bojnom polju. Tada su anđeli iz svijeta svjetla došli do kraljevskog Stradalnika da bi Mu služili i okrijepili Ga hranom. S bojnog polja Isus je uzašao na visinu noseći na vlastitom tijelu rane i ožiljke kao trofeje svoje pobjede koja će dovesti do potpunog uništenja sile velikog buntovnika, koji je (prije nego što se pobunio) bio prvi u slavi, uzvišeni nebeski anđeo. Na Nebu je zavladala radost i pronio se glas da je pali rod otkupljen. Vrata Neba bila su širom otvorena za pokajani rod koji će okončati svoju pobunu i ponovno biti vjeran Božjem zakonu. … Veliki Poglavar Crkve povjerio je svojim slugama da nastave djelo u Njegovo ime. … Međutim, Kristovi sljedbenici nisu ostavljeni da borbu sa Sotonom vode sami u svojoj ograničenoj snazi. Vojskovođa našeg spasenja stoji na čelu djela, nevidljiv za ljudsko oko, ali oko vjere prepoznaje svojega Vođu i sluša Njegove zapovijedi. (Manuscript 75, 1886.)