Carinik nije bio odbačen

“Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.” (Hošea 6,6)
“Pozivanje Mateja da postane jedan od Kristovih učenika izazvalo je veliko negodovanje. Izborom carinika za svojeg neposrednog pratioca, Veliki je Učitelj vrijeđao vjerske, društvene i narodne običaje.” (Isusov život, str. 212) “Zahvalnog i poniznog srca, Matej je želio pokazati da cijeni što mu je ukazana čast. Priredio je veliku gozbu za Spasitelja i pozvao svoje drugove u poslu, zadovoljstvima i grijehu. Ako je Isus pozvao njega koji je bio toliko grešan i nedostojan, On će sigurno prihvatiti i njegove drugove, koji su, mislio je Matej, mnogo dostojniji od njega. Matej je želio da i oni osjete prednosti Kristove milosti i ljubavi. Želio je da znaju da Krist ne prezire carinike i grešnike. Želio je da Ga upoznaju kao blaženog Spasitelja. … Isus nikada nije odbio poziv na ovakvu gozbu. Njegov je cilj bio da sjeme istine posije u srca svojih slušatelja — da svojim prijaznim razgovorom privuče srca ljudi k sebi. Krist je svakim svojim postupkom želio postići određeni cilj, i pouka koju je dao ovom prigodom bila je pravovremena i prikladna. Ovim postupkom objavio je da čak i carinici i grešnici nisu isključeni iz Njegove nazočnosti. … Farizeji su promatrali Krista dok je sjedio i jeo s carinicima i grešnicima. … Ovi samopravedni ljudi, koji nisu osjećali da im je potrebna pomoć, nisu cijenili Kristov rad. Zauzeli su stav koji im je onemogućio da prihvate spasenje koje je im je On donio. Nisu željeli doći k Njemu da bi primili život. Jadni carinici i grešnici osjećali su da im je potrebna pomoć i prihvatili su pouke i pomoć koju im je Krist pružao.” (The Signs of the Times, 23. lipnja 1898.) “Za samog Mateja Isusov primjer na gozbi bio je trajna pouka. Prezreni carinik postao je jedan od najodanijih evanđelista idući u svojoj službi stopama svojeg Učitelja.” (Isusov život, str. 213)