Cijena laži

“Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.” (Izreke 12,22)
“Od Šekema Izraelci su se vratili u svoj tabor u Gilgalu. Tu ih je uskoro posjetilo čudno izaslanstvo koje je s njima željelo sklopiti savez. Predstavnici su izjavili da su došli iz daleke zemlje, a njihov je izgled to naoko i potvrđivao. Njihova je odjeća bila stara i pohabana, sandale pokrpane, zalihe pljesnive, mjehovi koje su koristili za vino bili su poderani i podvezani, kao da su ih brzo popravili tijekom putovanja. … Ovo je svjedočenje bilo presudno. … ‘Jošua uglavi s njima mir, i sklopi savez s njima da će ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu.’ Tako je savez bio sklopljen. … Ali Gibeoncima bi bilo bolje da su pošteno postupili prema Izraelcima. Iako su pokoravanjem Jahvi sačuvali život, njihova im je prijevara donijela samo sramotu i robovanje. Bog je uveo uredbu da svi koji se odreknu poganstva i stupe u zajednicu s Izraelom, dijele blagoslove Saveza. Oni su bili obuhvaćeni uredbom o ‘strancu i gostu’ i osim nekoliko izuzetaka, ova je skupina trebala uživati iste naklonosti i prednosti kao i Izrael. Gospodnja uredba je glasila: ‘Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga.’ (Levitski zakonik 19,33.34) … Gibeonci su mogli biti prihvaćeni uz ovaj uvjet da nisu pribjegli prijevari. Za stanovnike i građane ovog ‘kraljevskog grada’ čiji ‘žitelji … bijahu ratnici’ bilo je veliko poniženje biti drvosječe i vodonoše u budućim naraštajima. Ali oni su prihvatili odjeću siromaštva da bi prevarili, a sada im je ono dano kao znak doživotne službe. Tako je njihov ropski položaj tijekom naraštaja trebao svjedočiti o Božjoj mržnji prema neistini.” (Patrijarsi i proroci, str. 419—421)