"Daj mi sada ovo gorje"

“Ali sam još i danas snažan, kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. … Daj mi sada ovo gorje.” (Jošua 14,11.12)
“Prije nego što se počelo s podjelom zemlje, Kaleb je u pratnji glavara svojega plemena izišao s posebnim zahtjevom. Osim Jošue, Kaleb je tada bio najstariji čovjek u Izraelu. Kaleb i Jošua bili su jedini od uhoda koji su donijeli dobro izvješće o obećanoj zemlji hrabreći narod da pođe i osvoji zemlju u ime Gospodnje. Kaleb je sada podsjetio Jošuu na obećanje koje mu je tada dano kao nagrada za njegovu vjernost: ‘Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast će tebi i sinovima tvojim u vječnu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.’ On je stoga iznio zahtjev da dobije Hebron u posjed. … Njegovom je zahtjevu odmah bilo udovoljeno. Nikome se s većom sigurnošću nije moglo povjeriti osvajanje ove goleme utvrde. … Kalebova je vjera sada bila ista kao kad se svojim svjedočanstvom usprotivio zlim izvještajima uhoda. On je vjerovao Božjem obećanju da će svojem narodu dati Kanaan i u tome je u potpunosti slijedio Gospodina. Izdržao je s narodom dugo lutanje u pustinji dijeleći razočaranja i teret krivaca, a ipak nije zbog toga prigovarao, već je uzdizao Božju milost koja ih je sačuvala u pustinji kad su njegova braća propadala. … Hrabri stari ratnik želio je narodu dati primjer koji će veličati Boga i ohrabriti plemena da u potpunosti pokore zemlju koju su njihovi oci smatrali neosvojivom. Kaleb je primio nasljedstvo za kojim je njegovo srce žudjelo četrdeset godina i uzdajući se da će Bog biti s njim, ‘protjera odatle tri sina Anakova’. … Kukavice i pobunjenici su pomrli u pustinji, a pravedni uhode okusili su grožđe iz Doline Eškola. Svatko je primio prema svojoj vjeri. Nevjerni su gledali kako se njihovi strahovi ispunjavaju. Usprkos Božjem obećanju, oni su izjavili da je nemoguće naslijediti Kanaan i nisu ga osvojili. Ali oni koji su vjerovali u Boga ne gledajući toliko na teškoće s kojima su se mogli suočiti, već na snagu njihovog svesilnog Pomoćnika, ušli su u obećanu zemlju.” (Patrijarsi i proroci, str. 425—427)