Martin Luther je navodno rekao: “Danas toliko toga moram napraviti da ću prva četiri sata provesti u molitvi.”
Primjetimo da što je zaposleniji bio, to se više molio; i prvi sati dana su biti odvojeni za Boga.
Sotona često uspije uzeti potajno ono što ne može silom. On zna naše slabe točke i on će uporno, potiho napadati na tom mjestu. Zato je Isus upozorio: “Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.” (Matej 26,41) Čim Sotona vidi da pokušavate provesti vrijeme s Bogom, pokušat će vas uvjeriti da si ne možete priuštiti to vrijeme. Pokušat će vam kroz svakodnevne okolnosti ukrasti vrijeme za molitvu. Ne dopustite mu to!
Stavljanje Boga na prvo mjesto predstavlja samu srž molitve. Što vam je danas najpreče? Posao? Obroci? Učenje? Zabava? Spavanje? Rekreacija? Pravilo shvaćena molitva važnija je od svega navedenog. Niti u čemu od navedenog ne možete očekivati Božju pomoć ako On nije na vrhu vašeg popisa. Bog nas može blagosloviti u svemu što stavljamo ispod Njega, ali ono što izjednačujemo s Njim, ili što stavljamo iznad, pokazat će se na kraju kao prokletstvo.
U jutro uoči ispita uvijek sam bio u iskušenju da se pomolim na brzinu ili da potpuno izostavim vrijeme s Bogom. Bog sigurno razumije, razmišljao sam, da moram još ponoviti gradivo kako bih položio ispit. Tijekom moje posljednje godine na fakultetu pritisak je bio doista velik i mnogo toga je bilo na kocki. Ali Božjom milošću sam odlučio da ću Ga postaviti na prvo mjesto svakog ispitnog dana, bez obzira na to kako sam se nepripremljen osjećao. Vjerujte mi, kada je to vrijeme došlo, kušnja da odbacim tu odluku je bila doista velika. Ali uz pomoć molitve, ostavio sam svoje knjige po strani, sve dok nisam proveo svoje uobičajeno vrijeme s Bogom; a zatim sam pola sata prije odlaska u ispitnu sobu, otišao u šetnju i razgovarao s Gospodinom, predajući Mu se za ispit i tražeći Ga pomoć. Tada sam, pošto je moja sudbina već ionako u Božjim rukama, pokušao provesti prvih nekoliko minuta svakog ispita u molitvi — ne samo tražeći uspjeh ili određenu ocjenu, već moleći Boga da mi razbistri um i osposobi me da dam sve od sebe. Molio bih se također za moje supatnike, tražeći Božju posebnu pomoć za neke za koje sam znao da im je gradivo bilo doista teško.
Bog me nije iznevjerio! “Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!” (Matej 6,33)
Pošto je molitva “disanje duše”, svaki svjestan trenutak je prilika za molitvu, bez obzira na to gdje smo ili što radimo. Zato Pavao savjetuje: “Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnošću” (Efežanima 6,18), “Bez prestanka molite!” (1. Solunjanima 5,17), “Nadom se veselite, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni!” (Rimljanima 12,12) David je poznavao takvo iskustvo, jer je rekao: “Povazdan vapijem tebi.” (Psalam 86,3) Isus je naglašavao potrebu za neprestanom molitvom: “Bdijte i molite svaki čas.” (Luka 21,36) Ali osim prednosti stalne zajednice s Bogom u umu, svatko od nas, poput Daniela, ima potrebu za uobičajenim vremenom za posebnu, svečanu molitvu. Jedna od takvih molitava bi trebala naći svoje mjesto što je moguće ranije u danu.
Što biste mislili o mladom mužu koji ujutro prespava alarm, brzo iskoči iz kreveta u tuš, uskoči u odjeću i promrmlja svoj doviđenja dok juri kroz vrata, s hrpom suhih kukuruznih pahuljica koje si je natrpao u usta? Što biste mislili kad bi taj isti čovjek bijesno jurio kroz dan, radio prekovremeno i vratio se kući kasno u noć potpuno iscrpljen; a onda se, prije nego što ode u krevet, rukovao sa svojom ženom rekavši: “Vidimo se ujutro, draga”?
Ne morate biti bračni savjetnik da biste predvidjeli rezultat: raspad tog doma. Ipak, ovo opisuje razinu komunikacije kakvu mnogi od nas imaju s Bogom, a ne morate biti teološki stručnjak da biste predvidjeli rezultat: duhovno samoubojstvo. Ali ako se ustanete rano i imate vrijeme za molitvu odmah ujutro, stvorit ćete ozračje zajednice s Bogom koje može ostati takvim tijekom cijelog radnog dana.
Isus nam je dao primjer. “Rano ujutro, dok je još bio mrak, ustade, iziđe te ode na samotno mjesto, i tu je molio.” (Marko 1,35) “Trenuci Njegove najveće sreće bili [su] kad je imao priliku otići iz okružja svog rada i uputiti se k poljima, da razmišlja u tihim dolinama i da na padini brda, ili među šumskim drvećem, održava zajednicu s Bogom. Rano jutro Ga je često zateklo na nekom osamljenome mjestu, gdje je razmišljao, istraživao Pisma ili se molio.” (Ellen G. White, Put u bolji život, Zagreb, 1998., str. 24,25)
David je također shvaćao prednost ranojutarnje molitve: “O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.” (Psalam 63,2) “Prije jutra molitvom te pretječem.” (Psalam 88,14) “Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć.” (Psalam 5,4)
Ranojutarnja molitva zahtjeva mnogo odlučnosti, planiranja i samodiscipline, pogotovo u početku. Ali iznenadit ćete se kako brzo to može postati navika koju ćete teško zapostaviti. Nemojte početi sa smiješnim izgovorima poput: “Ne mogu se probuditi na vrijeme.” Uključite dobru budilicu i pođite ranije spavati tu noć. Vaše tijelo, kao i vaša duša, bit će vam zahvalna.
I još nešto: ako vam vaše radno vrijeme ne dopušta potrebne trenutke za molitvu, promijenite svoj raspored, koliko god koštalo. Dok sam bio samac, nekoliko mjeseci sam lovio dodatni novac radeći dva posla, što je značilo polazak u 3.30 i dolazak u 21 sat. Nisam imao nimalo vremena za molitvu, potreban san i valjane obroke. Strpljivost je postala moja izgubljena vrlina. U takvim slučajevima morate “stati na loptu” i reći: “Tjelesno i duhovno zdravlje je važnije od svega ostalog. Odsad će Bog biti na prvom mjestu u mom danu i životu. Unijet ću promjene i vjerovati Bogu da će se pobrinuti za moje potrebe!”
Puno je bolje da nađemo vremena za molitvu, nego da nam Bog u svojoj milosti mora dati vrijeme kroz bolest ili nezgodu. “Nijedan čovjek nije siguran ni dana, ni sata bez molitve.” (Ellen G. White, Velika borba, Zagreb, 2010., str. 530)
“Posvetite se Bogu ujutro: neka vam to bude prvi posao. Molite se: ‘Uzmi me, o, Gospodine, da potpuno budem Tvoj! Sve svoje planove stavljam pred Tvoje noge. Upotrijebi me danas u svojoj službi. Budi sa mnom, i neka se cijelo moje djelo obavlja u Tebi!’ Tako treba biti svakog dana. Svakog jutra posvećujte se Bogu za taj dan. Iznesite Mu sve svoje planove da Njegova providnost pokaže treba li ih ostvariti ili odbaciti. I tako ćete, iz dana u dan, svoj život predavati u Božje ruke; tako će se vaš život oblikovati i postajati sve sličniji Kristovom.” (Ellen G. White, Put Kristu, Zagreb, 2010., str. 60)
Edwin Gallagher