„Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta.“ (Ivan 17,24)
Krist je imao beskrajnu mudrost, ali je ipak smatrao da je najbolje primiti Judu iako je znao nesavršenstvo njegovog karaktera. Ivan nije bio savršen; Petar se odrekao svojega Gospodina; ali je upravo od takvih ljudi bila sastavljena prva kršćanska Crkva. Isus ih je prihvatio da bi od Njega mogli naučiti od čega se sastoji savršeni kršćanski karakter. Zadaća je svakog kršćanina da proučava karakter Isusa Krista. Pouke koje je Isus davao svojim učenicima nisu uvijek bile u skladu s njihovim umovanjem. … Otkupitelj svijeta uvijek je um usmjeravao sa zemaljskoga prema nebeskome. Krist je stalno učio svoje učenike, i Njegove svete pouke utjecale su na oblikovanje njihovog karaktera. Jedino Juda nije odgovorio na božansko prosvjetljenje. Prema vanjskim mjerilima on je bio pravedan, ali je ipak njegovao sklonost k optuživanju i osuđivanju drugih. …
Juda je bio sebičan, lakom i lopov, a ipak je ubrojen među učenike. Nije imao karakter jer nije proveo u djelo Isusove riječi. Skupio je snagu i odupro se utjecaju istine; kritizirajući i osuđujući druge, zanemario je svoju dušu, njegovao je i jačao svoje urođene zle karakterne osobine dok nije toliko otvrdnuo da je prodao svojega Gospodina za trideset srebrnika. …
O, pokrenimo svoje duše da gledaju na Isusa. Kažite svima kako je opasno ugroziti vječno zdravlje svoje duše gledajući bolesne duše svojih bližnjih, razgovarajući o nedostacima karaktera onih koji tvrde da ispovijedaju Isusovo ime. Duša ne postaje sličnija Isusu time što promatra zlo, već postaje sličnija zlu koje promatra. …
Imajmo na umu da se naš Veliki dvećenik moli pred prijestoljem milosti za svoj otkupljeni narod. On dovijeka živi da može posredovati za nas. … Isusova krv posreduje uspješno i snažno za one koji su skrenuli s puta istine, za one koji su buntovni, za one koji griješe protiv velikog svjetla i ljubavi. … On neće zaboraviti svoju Crkvu u svijetu punom kušnji. (Review and Herald, 15. kolovoza 1893.)