Dar ljubavi

26. 10. 2017.

“Ona je učinila što je mogla.” (Marko 14,8)
“Šimun iz Betanije smatrao se Isusovim učenikom. Bio je jedan od nekolicine farizeja koji su se otvoreno pridružili Kristovim sljedbenicima. Priznao je Isusa kao Učitelja i nadao se da bi On mogao biti Mesija, ali Ga nije prihvatio kao Spasitelja. Njegov karakter nije bio preobražen, njegova su načela bila nepromijenjena. Šimun je bio iscijeljen od gube i to ga je privuklo Isusu. Želeći pokazati svoju zahvalnost, prigodom posljednjeg Kristovog posjeta Betaniji priredio je gozbu Spasitelju i Njegovim učenicima. … Za stolom je Spasitelj sjedio sa Šimunom … s jedne, i s Lazarom kojega je podigao iz mrtvih s druge strane. Marta je posluživala kod stola, dok je Marija željno slušala svaku riječ s Isusovih usana. U svojem milosrđu Isus joj je oprostio grijehe i pozvao njezinog voljenog brata da iziđe iz groba, pa je Marijino srce bilo prepuno zahvalnosti. Čula je kako Isus govori o svojoj smrti koja se približava, i u svojoj dubokoj ljubavi i žalosti željela Mu je iskazati poštovanje. Po cijenu velike osobne žrtve, kupila je alabastrenu posudu ‘prave nardove dragocjene i miomirisne pomasti’ da Mu pomaže tijelo. Ali sad su mnogi izjavljivali da će On uskoro biti okrunjeni kralj. Njezina se bol pretvorila u radost pa je željela biti prva koja će odati poštovanje svojem Gospodinu. Uzevši litru miomirisne pomasti, izlila ju je na Isusovu glavu i noge; zatim je kleknula i u plaču kvasila Isusove noge svojim suzama otirući ih svojom dugom bujnom kosom. … Juda je promatrao ovaj čin s velikim nezadovoljstvom. … Upitao je: ‘Zašto se ova pomast nije prodala za trista denara te to dalo siromasima?’ … Oko stola je kružilo šaputanje: ‘Čemu ovo rasipanje?’ … Marija je čula riječi kritike. … Bez ikakva opravdanja ili isprike namjeravala se povući, kad se začuo glas njezinog Gospodina: ‘Pustite je! Zašto joj dosađujete?’ … Podigavši svoj glas iznad žamora nezadovoljstva, rekao je: ‘Ona je izvršila djelo ljubavi na meni. Jer siromahe ćete uvijek imati sa sobom, i moći ćete im dobro činiti kad god htjednete; a mene nećete imati uvijek. Ona je učinila što je mogla: pomazala je tijelo moje unaprijed za ukop.’” (Isusov život, str. 455—458)