Djetešce iz Betlehema

“Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj — Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!” (Luka 2,11.12)
Ne možemo razumjeti kako je Krist postao malo, bespomoćno Djetešce. Mogao je doći na Zemlju u takvoj ljepoti da se potpuno razlikuje od sinova čovječjih. Njegovo lice moglo je sjati od svjetlosti, i stasom je mogao biti visok i prekrasan. Mogao je zadiviti sve one koji bi Ga pogledali, ali ovo nije bio način na koji je Bog namjeravao da On dođe među sinove čovječje. Trebao je biti isti kao oni koji su pripadali ljudskoj obitelji i hebrejskom narodu. Njegove crte lica trebale su biti poput drugih ljudi i nije trebao biti toliko lijep da bi Ga ljudi izdvajali od drugih. Trebao je doći kao jedan od članova ljudske obitelji i stajati kao čovjek pred Nebom i Zemljom. Došao je zauzeti čovjekovo mjesto, žrtvovati sebe umjesto čovjeka, platiti dug koji su grešnici napravili. Trebao je živjeti čistim životom na Zemlji i pokazati da je Sotona izrekao laž kada je tvrdio da mu ljudska obitelj zauvijek pripada i da mu Bog ne može uzeti ljude iz njegovog stiska. Ljudi su Krista prvo ugledali kao dijete. Njegovi roditelji bili su vrlo siromašni i On nije imao ništa više na Zemlji nego što imaju siromašni. Prošao je sve kušnje koje od rođenja preko djetinjstva i mladosti, pa sve do odrasle dobi prolaze siromašni i poniženi. … Što više razmišljamo o tome kako je Krist postao dijete ovdje na Zemlji, sve se više divimo. Kako je moguće da je bespomoćno Djetešce u štalici u Betlehemu Božji Sin? Iako to ne možemo razumjeti, možemo vjerovati da Onaj koji je stvorio svjetove radi nas postao bespomoćno djetešce. Iako uzvišeniji od svih anđela, iako je podjednako veličanstven kao i Otac na nebeskom prijestolju, On je postao jedno s nama. U Njemu su Bog i čovjek postali jedno, i upravo u ovoj činjenici mi nalazimo nadu za našu palu vrstu. Gledajući na Krista u tijelu, vidimo Boga odjenutog u ljudsku narav, a u Njemu svu svjetlost božanske slave, obličje Boga Oca. (The Youth’s Instructor, 21. studenoga 1895.)