Donošenje ploda

17. 09. 2011.

“Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo.” (Izaija 55,10)

Krist želi obnoviti svoj lik u srcima ljudi; On to i čini preko onih koji vjeruju u Njega. Cilj kršćanskog življenja jest donošenje roda — obnavljanje Kristovog karaktera u vjerniku, da bi se mogao obnoviti i u drugima.

Biljka ne klija, ne raste niti donosi rod sama za sebe, već “da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo”. (Izaija 55,10) Tako i nitko od nas ne smije živjeti sam sebi. Kršćanin se nalazi na svijetu kao Kristov predstavnik, da radi na spašavanju drugih duša.

U životu koji je okrenut sebi neće biti nikakvog rasta ni donošenja ploda. Ako ste prihvatili Krista kao svojega Spasitelja, morate zaboraviti na sebe i pokušati pomagati drugima. Govorite o Kristovoj ljubavi, pričajte o Njegovoj dobroti. Izvršavajte svaku dužnost. Nosite odgovornost za duše na svojemu srcu i trudite se svim sredstvima koja vam stoje na raspolaganju da spasite izgubljene. Kad primite Kristovog duha, duha nesebične ljubavi i rada za druge, vi ćete rasti i donositi rod. Vrline Svetog Duha pokazat će se u vašem karakteru. Vaša vjera će rasti, vaša uvjerenost će se produbljivati, vaša ljubav usavršavati. Sve više i više odražavat ćete Kristov lik u svemu što je neporočno, plemenito i lijepo.

“Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon.” (Galaćanima 5,22.23) Ovaj plod nikada neće propasti, već će po svojoj vrsti donijeti žetvu za vječni život.

“A kad plod dopusti, odmah primiče srp, jer je vrijeme žetve.” Krist očekuje s dubokom čežnjom da se pokaže u svojoj Crkvi. Kad se Njegov karakter savršeno obnovi u Njegovom narodu, tada će ga On doći uzeti kao svoj narod.

Prednost je svakog kršćanina ne samo da očekuje, već i da ubrza dolazak našega Gospodina Isusa Krista (2. Petrova 3,12). Kad bi svi koji nose Njegovo ime nosili rodove Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjemenom Evanđelja! Brzo će sazreti posljednja velika žetva i Krist će doći da prikupi dragocjeno zrno. (Isusove usporedbe, str. 38.39)

I kao što biljka pušta korijen u zemlju, tako se i mi moramo duboko ukorijeniti u Kristu. Kao što biljka prima sunčevo svjetlo, rosu i kišu, tako i mi moramo otvoriti svoje srce utjecaju Svetoga Duha. Djelo treba biti obavljeno “ne silom niti snagom, već duhom mojim”. (Zaharija 4,6) (Isusove usporedbe, str. 37)