"Dovde nam je Jahve pomogao"

“Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova čudesa!” (Psalam 105,1.2)
“Treba često ponavljati ono što je Bog učinio za svoj narod. Koliko često je Gospodin postavljao različite znakove kao podsjetnike na svoje djelovanje u starom Izraelu! Da ne bi zaboravili svoju prošlost, Bog je naredio Mojsiju da ove događaje uobliči u pjesme kojima će roditelji poučavati svoju djecu. Trebali su sabirati podsjetnike i postaviti ih na vidno mjesto. U njihovo čuvanje bili su uloženi posebni napori kako bi djeci mogli ponoviti cijeli izvještaj kada se budu raspitivala o tome. Tako su se djela Providnosti i izražena Božja dobrota i milost tijekom oslobađanja Njegovog naroda čuvali od zaborava. Upozorenje: ‘Sjećajte se prijašnjeg vremena kada ste, tek prosvijetljeni, podnosili čestu borbu — patnje’ (Hebrejima 10,32), upućeno je i nama. Svojem narodu u ovom naraštaju Gospodin je poznat kao Bog koji čini čuda. … Često se trebamo prisjećati Božje dobrote i hvaliti Ga zbog Njegovih divnih djela.” (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 364,365) “Stoga ne odbacujmo svoje povjerenje, budimo potpuno sigurni, sigurniji nego ikada prije. ‘Dovde nam je Jahve pomogao.’ (1. Samuelova 7,12) On će nam pomagati do kraja! Gledajmo spomen-stupove, podsjetnike na ono što je Gospodin učinio da nas utješi i spasi iz ruke neprijatelja koji uništava. Živo se sjećajmo svakog djela nježnog milosrđa koje nam je Bog učinio — suza koje nam je obrisao, boli koje je ublažio, briga koje je uklonio, straha koji je rastjerao, potreba koje je zadovoljio, blagoslova koje je izlio — i tako se ojačajmo za sve što nas očekuje na ostatku našega hodočasničkog puta. Sukob koji je pred nama može nam donijeti samo nove nevolje, ali na ono što se odigralo u prošlosti, i na ono što će se dogoditi u budućnosti, možemo gledati i reći: ‘Dovde nam je Jahve pomogao.’ (1. Samuelova 7,12) ‘I nek’ ti mir traje koliko i život!’ (Ponovljeni zakon 33,25) Nevolja nikad neće nadmašiti snagu koja nam je dana da je podnesemo. Prema tome, prihvatimo se svojega posla tamo gdje ga nađemo, vjerujući da ćemo, bez obzira na sve što dolazi, dobiti dovoljno snage za podnošenje nevolje.” (Put Kristu, izd. 2012., str. 133,134)