““Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa.”“ (Psalm 105,1.2)
Treba često ponavljati Božja djela koja je učinio svojem narodu. Koliko često je Gospodin postavljao različita obilježja kao podsjetnike na svoje djelovanje u starom Izraelu! Da ne bi zaboravili svoju slavnu prošlost, zapovjedio je Mojsiju da ove događaje uobliči u pjesmi koju će roditelji moći naučiti i prenositi svojoj djeci. Trebali su sabirati podsjetnike i postaviti ih na vidnom mjestu. U njihovo čuvanje bili su uloženi posebni napori, da bi djeci mogli ponoviti cijelu povijest kada bi se raspitivala o ovim podsjetnicima. Tako su se djela providnosti i izražena dobrota i Božja milost u brizi i oslobađanju Njegovog naroda čuvali od zaborava. Upozorenje glasi: ““Sjećajte se prijašnjeg vremena kada ste, tek prosvijetljeni, podnosili čestu borbu — patnje.”“ (Hebrejima 10,32) … Moramo se često prisjećati Božje dobrote i hvaliti Ga za Njegova divna djela. (6T 364,365)
Stoga, ne odbacujmo svoje povjerenje, budimo potpuno sigurni, sigurniji nego ikada prije. ““Dovde nam je Jahve pomogao.”“ (1. Samuelova 7,12) On će nam pomagati do kraja! Gledajmo spomen-stupove, podsjetnike na ono što je Gospodin učinio da nas utješi i spasi iz ruke neprijatelja koji uništava. Živo se sjećajmo svakog djela nježnog milosrđa koje nam je Bog učinio — suza koje nam je obrisao, boli koju je ublažio, briga koje je uklonio, straha koji je rastjerao, potreba koje je zadovoljio, blagoslova koje je izlio — i tako se ojačajmo za sve što nas očekuje na ostatku našega hodočasničkog puta.
Sukob koji je pred nama može nam donijeti samo nove nevolje, ali na ono što se odigralo u prošlosti, i na ono što će se dogoditi u budućnosti, možemo gledati i reći: ““Dovde nam je Jahve pomogao”“, (1. Samuelova 7,12) ““I nek’ ti mir traje koliko i život!”“ (Ponovljeni zakon 33,25) Nevolja nikad neće nadmašiti snagu koja nam je dana da je podnesemo. Prema tome, prihvatimo se svojega posla tamo gdje ga nađemo, vjerujući da ćemo , bez obzira na sve što dolazi, dobiti dovoljno snage za podnošenje nevolje. (Put Kristu, str. 133,134; izd. 2012.)