Dva načina

“Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi; kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti.” (Matej 7,2)
“Šaul je snažno osjetio kako i narod i Gospodin više cijene njegovog sina. Jonatanovo izbavljenje bilo je oštar ukor kraljevoj brzopletosti. On je predosjećao da će se njegove kletve vratiti na njegovu glavu. Nije nastavio rat s Filistejcima, već se vratio kući, neraspoložen i nezadovoljan. Oni koji se najspremnije izgovaraju i opravdavaju svoj grijeh, često su najoštriji u presuđivanju i osudi drugih. Poput Šaula, mnogi navlače na sebe Božje nezadovoljstvo, ali odbacuju savjet i preziru ukor. Čak kad su uvjereni da Gospodin nije s njima, oni odbijaju u sebi vidjeti uzrok svojih teškoća. Njeguju ponosit, hvalisav duh dok se prepuštaju okrutnom osuđivanju ili oštrom ukoravanju drugih koji su bolji od njih. … Često se oni koji se nastoje uzvisiti nađu u položaju koji otkrije njihov istinski karakter. Tako je bilo u Šaulovu slučaju. Njegovo vlastito ponašanje uvjerilo je narod da je njemu bila draža kraljevska čast i autoritet nego pravda, milost i dobrota. Tako je narod uvidio svoju zabludu kad je odbacio vladavinu koju mu je Bog dao. Zamijenio je pobožnog proroka čije su molitve donosile blagoslove, za kralja koji je u svojoj slijepoj revnosti molio za prokletstvo nad njim. Da izraelski narod nije posredovao za Jonatanov život, njegov bi izbavitelj poginuo prema kraljevoj zapovijedi. S kakvim je zlim slutnjama narod morao poslije slijediti Šaulovo vodstvo! Kako je gorka bila pomisao da su ga Izraelci svojim odlukama doveli na prijestolje! Gospodin dugo trpi ljudsku tvrdoglavost i svima daruje mogućnost da uvide i odbace svoje grijehe, ali dok naizgled unapređuje one koji zanemaruju Njegovu volju i preziru Njegove opomene, On će u svoje vrijeme sigurno razotkriti njihovu ludost.” (Patrijarsi i proroci, str. 525,526)