Dvoje protiv jednog

“Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?” (Brojevi 12,8)
“Prema naklonosti naroda i časti Neba, Mirjam je bila druga do Mojsija i Arona. Ali zlo koje je unijelo neslogu na Nebu pojavilo se u srcu ove izraelske žene i ona je potražila pristaše u svojem nezadovoljstvu. … Da je Aron odlučno stao na stranu pravde, mogao je spriječiti zlo; ali umjesto da ukaže Mirjami na grešnost njezinog ponašanja, on je suosjećao s njom, slušao njezine prigovore i tako postao sudionik u njezinoj zavisti.” (Patrijarsi i proroci, str. 315,316) “Mirjam i Aron nisu pitani za savjet prigodom imenovanja sedamdeset starješina i to je izazvalo njihovu zavist prema Mojsiju. … Mirjam i Aron nikada nisu iskusili teret brige i odgovornosti koja je počivala na Mojsiju, ali budući da su oni bili izabrani da mu pomognu, smatrali su da jednako dijele teret vodstva te su imenovanje dodatnih pomoćnika smatrali nepotrebnim. … ‘Zar je samo Mojsiju govorio Jahve? — rekoše mu. — Zar i nama nije govorio?’ Smatrajući da im je Bog odao jednaku čast, oni su smatrali da imaju pravo na isti položaj i autoritet. … Bog je izabrao Mojsija i dao mu svojeg Duha, a Mirjam i Aron su svojim mrmljanjem bili nevjerni ne samo prema svojem izabranom vođi, već i prema samom Bogu. … Onaj koji je vođama i učiteljima svojeg naroda povjerio težak teret odgovornosti, pozvat će na odgovornost ljude zbog načina na koji su postupali prema njegovim slugama. Mi moramo poštovati one kojima je Bog ukazao čast. Kazna koja je snašla Mirjam treba biti ukor svima koji popuštaju ljubomori i govore protiv onih kojima je Bog povjerio teret svojeg djela.” (Isto, str. 315—318)