Dvorovi svetog života

15. 04. 2014.

““Vi ste, naprotiv, ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela’ onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.”“ (1. Petrova 2,9)

Kristova crkva na Zemlji djeluje usred moralne tame nevjernoga svijeta, koji gazi Gospodnji zakon. Ali njezin Otkupitelj, koji je platio njezin otkup cijenom svoje dragocjene krvi, učinio je sve što je bilo nužno da Njegova Crkva postane preobraženo Tijelo, prosvijetljeno Svjetlom svijeta, obasjano slavom Emanuela. Blistave zrake Sunca Pravednosti, koje odsjajuje Njegova Crkva, prikupit će u Njegov tor svaku izgubljenu, zalutalu ovcu koja će doći k Njemu i naći utočište u Njemu. One će naći mir, svjetlo i radost u Onome koji je mir i pravednost zauvijek. (Letter 9a, 1891.)
Vjernici Crkve trebaju kao pojedinci učiniti da svjetlo Božje ljubavi blistavo zasja u njihovoj duši, da bi moglo obasjati i druge. Previše toga je stavljeno na kocku da bismo mogli dopustiti da nas obuzme duhovna obamrlost. Čuvajmo se da ne izgubimo želju za vjerskim službama i vjerskim dužnostima. Borimo se odlučno protiv tromosti duše koja se pokazala kobnom za rast, pa čak i za sam život kršćanina. Samo će ona Crkva biti napredna i zdrava čiji vjernici ulažu aktivne osobne napore da čine dobro drugima, da spašavaju duše. To će biti stalan poticaj za svako dobro djelo. Takvi će se kršćani truditi mnogo ozbiljnije za svoje spasenje. Uspavane energije će se probuditi, cijela duša nadahnuti nesavladivom odlučnošću da stekne Spasiteljevu pohvalu: ““Dobro si učinio!”“ i da ponese pobjednički vijenac. (ST, 12. siječnja 1882.)
Krist je od svoje crkve načinio prekrasan hram za Boga. ““Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima”“ — izjavio je On (Matej 18,20). Njegova Crkva je dvor svetog života, ispunjena mnogim darovima, nadahnuta Svetim Duhom. Nebo je odredilo odgovarajuće dužnosti svakom vjerniku Crkve na Zemlji i svi trebaju pronaći svoju sreću u sreći onih kojima pomažu i koje blagoslivljaju. (ST, 1. ožujka 1910.)