Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 31”.
1 I dogodi se — godine jedanaeste, trećega mjeseca, prvoga dana u mjesecu — da meni dođe riječ Gospodnjagovoreći: 2 »Sine čovječji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i njegovu mnoštvu: ‘Na koga si nalik u veličini svojoj? 3Gle, Asirija bijaše cedar u Libanonu, lijepih grana što zasjenjuju šumu i visoka rasta, a vrh mu bijaše među gustim granjem. 4 Voda mu dade da uzraste, bezdan ga uzvisi; njezine rijeke protjecahu oko nasada njegova, a rukavce svoje slaše k svem drveću poljskom. 5 Zato je rastom svojim nadvisio sve poljsko drveće; i grane se njegove namnožiše, a mladice se njegove, što ih je puštao, produžiše od mnogih voda. 6 Na njegovim su se granama gnijezdile sve ptice nebeske, a pod njegovim mladicama mladile sve zvijeri poljske; u zasjenku njegovu stanovahu pak svi veliki narodi. 7 I bijaše lijep u veličini svojoj, u duljini grana svojih, jer mu korijenje sezaše do mnogih voda. 8 Ni cedrovi u vrtu Božjemu ne mogahu ga zakloniti; jele se nisu mogle usporediti s granama njegovim, a platane nisu bile ni kao mladice njegove. Nijedno stablo u vrtu Božjemu svojom ljepotom ne bijaše mu nalik. 9 Učinih ga lijepim mnoštvom grana njegovih, te mu pozavidje sve edensko drveće što bijaše u vrtu Božjemu.’« 10 Stoga ovako veli Gospodin Gospod: »Zato što se rastom svojim uzvisio i vrh svoj postavio među gusto granje, a srce mu se uznijelo zbog visine njegove, 11 zato sam ga predao u ruke najmoćnijega među narodima da nesmetano čini s njim prema zloći njegovoj. Ja sam ga protjerao, 12 a tuđinci ga posjekoše, najnasilniji među narodima, i ostaviše ga. Po gorama i svim dolinama popadaše grane njegove, i po svim klancima zemaljskim slomiše se njegove mladice. I sav je puk zemaljski otišao iz zasjenka njegova i napustio ga.13 Na njegovoj će se ruševini zadržavati sve ptice nebeske, a na njegovim granama bit će sve zvijeri poljske, 14 da se nijedno od stabala uz vodu rastom svojim ne uzvisi i da vrh svoj ne postavi među gusto granje, te da se nijedno od njihovih stabala što vodu ispija ne uspravi u svojoj visini. Jer svi su oni predani smrti, dubinama zemlje, posred sinova ljudskih, zajedno s onima što u jamu slaze.« 15 Ovako veli Gospodin Gospod: ‘U dan kad on siđe u Šeol, ja ih zavih u tugu; prekrih nad njim bezdan i zadržah rijeke njegove; i mnoge se vode zaustaviše. I učinih da Libanon tuguje za njim, i sva stabla poljska zbog njega usahnuše. 16 Od zvuka pada njegova učinih da se tresu narodi, kad ga strovalih u Šeol s onima što u jamu slaze; i sve edensko drveće, najbiranije i najbolje u Libanonu, sve što vodu ispija, utješi se u dubinama zemlje. 17 I oni koji bijahu mišica njegova, koji prebivahu pod njegovom sjenom među narodima, i oni siđoše s njim u Šeol k onima što su mačem pobijeni. 18 Na koga si dakle među drvećem edenskim slavom i veličinom nalik? Ali ćeš s drvećem edenskim biti oboren u dubine zemlje; ležat ćeš usred neobrezanih, s onima što su mačem pobijeni. To je faraon i sve mnoštvo njegovo«, riječ je Gospodina Gospoda.