Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 36”.
1 »A ti, sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: Gore Izraelove, čujte riječ Gospodnju. 2 Ovako veli Gospodin Gospod: Zato što je neprijatelj rekao za vas: ‘Ha! I vjekovne visine postadoše naš posjed!’, 3 zato prorokuj i reci: Ovako veli Gospodin Gospod: Budući da vas pustoše i gaze odasvud, kako biste postali posjed ostalih naroda, i davas se spominje usnama ogovarača i klevetanjem puka, 4 zato, gore Izraelove, čujte riječ Gospodina Gospoda!Ovako veli Gospodin Gospod gorama i brjegovima, rijekama i dolinama, te opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima što su uokolo. 5 Ovako dakle veli Gospodin Gospod: Doista sam u ognju svoje ljubomore govorio protiv ostalih naroda i protiv svega Edoma, koji su moju zemlju uzimali sebi u posjed s radošću, svim srcem, sa zluradošću u duši, da bi oplijenili podgrađa njezina. 6 Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj i reci gorama i brjegovima, rijekama i dolinama: Ovako veli Gospodin Gospod: Ja sam, evo, govorio u svojoj ljubomori i u jarosti svojoj, jer moradoste podnositi porugu narodā. 7 Zato ovako veli Gospodin Gospod: Ja se prisegoh da će narodi koji su oko vas doista sami snositi svoju sramotu. 8 A vi ćete, gore Izraelove, pustiti grane svoje i donijeti svoj rod mojemu puku Izraelu, jer oni će uskoro doći. 9 Jer evo me k vama! Da, okrenut ću se k vama, i bit ćete izorane i zasijane. 10 I razmnožit ću po vama ljude, sav dom Izraelov, sve njegovo; i gradovi će biti nastanjeni, a razvaline izgrađene. 11 I razmnožit ću po vama ljude i životinje te će se namnožiti i naploditi; i napučit ću vas kao što negda bijaste, i učiniti vam više dobra nego u vašim početcima. Tada ćete spoznati da sam ja Gospod. 12 I učinit ću da po vama hodaju ljudi — moj puk Izrael; i oni će te zaposjesti, i ti ćeš im biti baština i nikada ih više nećeš ostaviti bez djece.« 13 Ovako veli Gospodin Gospod: »Zato što vam rekoše: ‘Ti si zemlja koja ljude proždire i narod svoj ostavlja bez djece’, 14 zato više nećeš ljude proždirati i bez djece narod svoj više ostavljati nećeš«, riječ je Gospodina Gospoda. 15 »I neću više dati da se u tebi čuje poruga narodā, i rug pukova nećeš više podnositi niti ćeš više dati da se narod tvoj spotiče«, riječ je Gospodina Gospoda.16 I dođe meni riječ Gospodnja govoreći: 17 »Sine čovječji, kad je dom Izraelov živio u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim putima i djelima svojim. Put njihov bijaše preda mnom kao nečistoća nečiste žene. 18 Zato na njih izlih jarost svoju, zbog krvi što je proliše na zemlju i zbog njihovih kumira kojima je oskvrnuše. 19 I rasprših ih među narode, i razasuše se po zemljama. Sudio sam im prema njihovim putima i prema djelima njihovim. 20 Ali kad dođoše k narodima među koje su išli, oskvrnuše moje sveto ime jer se za njih govorilo: ‘Oni su puk Gospodnji, a morali su otići iz njegove zemlje.’ 21 No ja se sažalih zbog svog svetog imena što ga dom Izraelov oskvrnu u narodima među koje dođe. 22 Stoga reci domu Izraelovu: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Ja ovo ne činim poradi vas, dome Izraelov, već poradi svog svetog imena što ga oskvrnuste među narodima među koje dođoste. 23 I posvetit ću ime svoje veliko, oskvrnuto među narodima, što ga vi sred njih oskvrnuste. I spoznat će narodi da sam ja Gospod’, riječ je Gospodina Gospoda, ‘kad se njima naoči pokažem svetim među vama. 24 Jer uzet ću vas iz narodā i sabrati vas iz svih zemalja, i dovest ću vas u vašu zemlju. 25 I poškropit ću vas čistom vodom, i bit ćete čisti; od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših ja ću vas očistiti. 26 I dat ću vam novo srce, i duh nov usadit ću u vas; i odstranit ću iz vašega tijela srce od kamena, i dat ću vam srce od mesa. 27 I Duh svoj usadit ću u vas, i učiniti da hodite po mojim odredbama; i držat ćete moje uredbe i vršiti ih. 28 I nastanit ćete se u zemlji što je dadoh ocima vašim; i bit ćete moj puk, a ja ću vama biti Bog. 29 I spasit ću vas od svih vaših nečistoća; i pozvat ću žito, i umnožit ću ga, i neću na vas pustiti glad. 30 I umnožit ću plod drveća i rod polja, da više zbog gladi ne podnosite sramotu među narodima. 31 Tada ćete se spomenuti zlih putova svojih i djela svojih koja nisu bila dobra, i sami ćete sebi omrznuti zbog svojih bezakonja i zbog gnusoba svojih. 32 Ja ovo ne činim poradi vas’, riječ je Gospodina Gospoda, ‘neka vam to bude znano. Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov.’« 33Ovako veli Gospodin Gospod: »U dan kad vas očistim od svih bezakonja vaših, ja ću napučiti i gradove, a razvaline će biti izgrađene. 34 I opustošena zemlja bit će izorana, umjesto da bude pustoš u očima svakog prolaznika. 35Tada će reći: ‘Ova zemlja, koja bijaše opustošena, postade kao edenski vrt; a pusti i opustošeni i porušeni gradovi sada su utvrđeni i napučeni.’ 36 I spoznat će narodi koji ostanu oko vas da ja, Gospod, sagradih porušeno i zasadih opustošeno. Ja, Gospod, rekoh, i učinit ću.« 37 Ovako veli Gospodin Gospod: »Još ću ovo domu Izraelovu dati neka zatraži da učinim za njih: namnožit ću im ljudstvo kao stado. 38 Kao sveto stado, kao stado u Jeruzalemu za njegovih blagdana, tako će se pusti gradovi napuniti stadima ljudi. I spoznat će da sam ja Gospod.«