Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezra 3”.
1 I kad je došao sedmi mjesec, a sinovi Izraelovi bili su već u gradovima, sabrao se u Jeruzalemu sav puk kao jedan čovjek. 2 Tada ustade Ješua, sin Jocadakov, sa svojom braćom svećenicima te Zerubabel, sin Šealtielov, sa svojom braćom, pa sagradiše žrtvenik Bogu Izraelovu da bi na njemu prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg. 3 A žrtvenik su postavili na njegovu mjestu, iako ih bijaše strah od puka zemaljskih; i prinosili su na njemu paljenice Gospodu, paljenice jutrom i večeri. 4 Svetkovali su i Blagdan sjenica, kako je pisano, i svakodnevno prinosili paljenice na broj, kako je propisom određeno za svaki dan. 5 Poslije toga su pak prinosili stalne paljenice, i za mlađake i za sve blagdane Gospodnje koji su posvećeni i za sve one koji su davali dragovoljne prinose Gospodu. 6 Od prvoga dana u sedmome mjesecu počeli su prinositi paljenice Gospodu, premda još ne bijahu položeni temelji hrama Gospodnjega. 7 I dadoše novca klesarima i drvodjeljama, a Sidoncima i Tircima hrane i pića i ulja, da dovezu cedrova drveta s Libanona do mora, do Jafe, po dopuštenju Kira, kralja perzijskoga. 8 I druge godine po njihovu dolasku u Dom Božji u Jeruzalemu, drugoga mjeseca, Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Jocadakov, i ostatak njihove braće svećenika i levita, i svi koji su došli iz sužanjstva u Jeruzalem, počeše s gradnjom te postaviše levite u dobi od dvadeset godina pa naviše da nadgledaju posao oko Doma Gospodnjega. 9 Tad ustade Ješua sa svojim sinovima i braćom svojom, Kadmielom i njegovim sinovima, sinovima Judinim; ustadoše kao jedan da nadgledaju one koji su obavljali poslove na Domu Božjemu: sinovi Henadadovi, njihovi sinovi i njihova braća leviti. 10 Pa kad graditelji položiše temelje hrama Gospodnjega, postaviše svećenike u njihovim odorama s trubama, i levite, sinove Asafove, s cimbalima, da slave Gospoda prema odredbama Davida, kralja Izraelova. 11 I pjevali su naizmjence, slaveći i hvaleći Gospoda: »Jer je dobar, jer milosrđe njegovo prema Izraelu traje dovijeka.« I sav je puk klicao snažnim poklicima slaveći Gospoda što su položeni temelji Doma Gospodnjega. 12 A mnogi od svećenika i levita i poglavara otačkih domova, staraca koji bijahu vidjeli prijašnji Dom, plakali su snažnim glasom dok su njima naoči bili postavljani temelji ovoga Doma. Mnogi su pak poklikom podigli glas od radosti, 13 te puk nije mogao razlučiti glas radosnog poklika od glasa plača u puku, jer je puk klicao snažnim poklicima i glas se čuo nadaleko.