Preuzeto s http://www.vox.com/
Preuzeto s http://www.vox.com/

Greben spašenih za vječnost

izdvojeno-slider 14. 11. 2016.

 

Kako to da najnoviji film Mela Gibsona, Greben spašenih, izaziva toliku pozornost? Usred zla, pohlepe, pokvarenosti, nasilja i vladavine velikih; istiniti junak ovog filma, mladić adventist Desmond Doss, bio je dobar, skroman, pošten, hrabar i dosljedan svojim uvjerenjima. Kao takav učinio je nešto što je njemu bilo prirodno, no to djelo prikazano u ovom filmu, zadivljuje cijeli svijet. Iako je kao svetkovatelj subote, vegetarijanac, protivnik nasilja i oružja bio podvrgnut velikom protivljenju i zadirkivanju, bio je domoljub i želio je služiti i pomoći na način kako je vjerovao.

Bio je jedini američki vojnik u Drugom svjetskom ratu koji se nenaoružan borio na prvim crtama bojišnice. Tijekom najkrvavije bitke na otoku Okinawi spasio je sedamdeset i petoricu vojnika tako što ih je jednog po jednog nosio i prebacivao preko ruba grebena Maeda, dugačkog oko 130 metara, usred vatre metaka i šrapnela granata. Koristio se takozvanim mrtvim čvorom kojim se, još kao dijete, naučio služiti na adventističkim izviđačkim kampovima. Kad god bi donio jednog ranjenog vojnika, molio se i vapio Bogu: “Gospodine, daj mi još jednoga”, i tako dok nije sve ranjene vojnike prenio na sigurno. Bilo je to 5. svibnja 1945. godine, i bila je baš subota, biblijski dan odmora kojeg je on svetkovao i pritom primijenio Isusovo načelo da subotom treba činiti dobro. Nije ispalio niti jedan metak, niti je nosio oružje za svoju samoobranu, a sam je bio ranjen.

Tim humanim i hrabrim djelom Desmond Doss je postao jedina osoba koja je na temelju prigovora savjesti nenaoružana služila vojni rok i primila Odličje časti američkog Kongresa. Harry Truman, ondašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, uručujući medalju Dossu, rekao je: “Ponosim se tobom. Ovo si uistinu zaslužio. Držim da je ovo veća čast od predsjedničke titule.”

Pripovijest o Desmondu Dossu nadahnjivala je naraštaje mnogih vjernika. Njegova čvrsta uvjerenja te nepokolebljivo povjerenje u Boga, snažno prikazani u filmu Greben spašenih, potiču i nas na razmišljanje. U kakvoj se vatri nalazimo mi danas? Tko treba našu pomoć? Što smo spremni učiniti da ostanemo vjerni Bogu i da pomognemo ljudima? Molimo li se za naše najbliže, susjede, rođake, poznate i nepoznate ljude koji su možda ranjeni zbog nečeg u životu? Vjerujemo li Bogu da može spasiti i kažemo li u molitvi: Gospodine, daj mi još jednoga?

Isus Krist je došao na naš svijet također nenaoružan. Nikome nije želio nauditi niti suditi, već je želio sve spasiti. Čitamo to u Evanđelju po Ivanu: “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje , već da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.” (Ivan 3,16.17)

Da bi nas spasio za vječni život, Isus je ponio naše grijehe i nosio ih sve do križa na Golgoti. To brdo je “greben spašenih” koji vjeruju u svojega Spasitelja, onih koji su privezani Njegovim čvorom ljubavi. Ta ljubav nadahnula je i osposobila Desmonda Dossa i duge kršćane za dobra djela.

Ista ljubav čini u nama da se, unatoč zlu kojim smo okruženi, ipak najradije divimo dobru, jer čovjek je istinski sretan jedino kad gleda i čini dobro, ono za što ga je Bog i stvorio. Zato, ne propustimo danas priliku biti sretni!

 

Darko Kovačević