Henokova vjera uvijek je bila vidljiva

“Ovima je upravio proroštvo Henok, sedmi patrijarh poslije Adama, kad veli: ‘Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim Desettisućama.’” (Juda 14,14)
Henok je aktivno radio za Boga. On nije tražio lagodan život i udobnost. Nije provodio vrijeme u dokonom razmišljanju niti u nastojanju da stekne sreću za sebe. Nije sudjelovao u svetkovinama i zabavama koje su neprekidno privlačile pozornost ljubitelja zadovoljstava pretpotopnog svijeta. U njegovo vrijeme um mnogih bio je zaokupljen svjetovnim zadovoljstvima — zadovoljstvima koja su ih dovodila u kušnju da krenu pogrešnim putem. Ali Henok je bio vrlo gorljiv. On nije dokono tumarao ulicama niti se zadržavao na mjestima koja su nudila užitke kao neki nemaran svjetovni čovjek. Nikad se nije upuštao u razgovore s pokvarenim ljudima kao da je jedan od njih. S grešnima i nemoralnima miješao se samo kao Božji glasnik, kako bi ih opomenuo da se s gnušanjem odvrate od svojih zlih putova, da se pokaju i traže Boga. Henok je živio aktivnim, predanim životom samoodricanja. On je hodio s Bogom u svijetu koji je bio toliko pokvaren da ga je Gospodin poslije uništio potopom. Družio se i s bezbožnicima, ali ne kao jedan od njih, već kao onaj čije namjere, djela i nade nisu samo za vrijeme, već za vječnost. Svjetovno mudrima nije davao ni najmanji povod da dovode u pitanje njegovo ispovijedanje i vjeru. Usrdnim riječima i odlučnim postupcima pokazivao je da se odvojio od svijeta. Za neko vrijeme bi se povukao, a zatim se ponovno miješao s bezbožnicima ne bi li ih nagovorio da s gnušanjem odbace zlo i izaberu dobro. Kao vjerni Božji sluga, nastojao ih je spasiti. Opominjao je svijet. Propovijedao je vjeru u Krista, Spasitelja grešnika, njihovu jedinu nadu. Henok je bio adventist. On je pozornost ljudi usmjeravao na veliki Božji dan, kada će Krist doći po drugi put i suditi djelima svakog čovjeka. … Kao i Henok, mi moramo hoditi s Bogom pokoravajući svoju volju Njegovoj. Moramo spremno slijediti Isusa, stradati radi svoga Ljubljenog. Težnjom za spašavanjem duša za koje je Krist umro, svladavanjem teškoća i čuvanjem sebe neokaljanim od svijeta, mi otkrivamo istinitost svoje vjere. Vjerni kršćani neće tražiti najlakši položaj ni najmanje terete. Oni se nalaze tamo gdje je posao najteži, gdje je njihova pomoć najpotrebnija. (Manuscript 36, 1902.)