I Riječ postade tijelo

9. 03. 2012.

„Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo. Tada rekoh: Evo, dolazim … da činim, Bože, volju tvoju.“ (Hebrejima 10,5-7)

Kada bi anđeo Gabriel bio poslan na ovaj svijet da uzme na sebe ljudsku narav i da propovijeda istinu o Bogu, kako bi željno ljudi slušali njegove pouke! Pretpostavljajući da bi nam on mogao pokazati savršeni primjer neporočnosti i svetosti, dijeleći s nama sve naše tuge,  žalosti, nevolje i patnje kao kazne za naše grijehe, koliko bismo ga željno slijedili. …

Kada bi to nebesko biće, pošto se vrati svome domu, iza sebe ostavilo knjigu koja sadrži povijest njegove misije s otkrivenjima koja se tiču povijesti ovoga svijeta, koliko bi željno bio slomljen pečat koji štiti njezine stranice! Koliko bi ozbiljno ljudi nastojali dobiti jedan primjerak te knjige! … Međutim, Netko tko nadilazi svu našu maštu doista je došao s Neba na ovaj svijet! … O samome sebi Krist je izjavio: „Prije nego je Abraham bio, Ja Jesam!“ „Ja i Otac jedno smo!“

Kada je Pavao ugledao Krista u svoj Njegovoj sili, uzviknuo je u divljenju i čuđenju: „Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.“ (1. Timoteju 3,16) „On je prije svega i sve stoji u njemu.“ (Kološanima 1,17)

Biblija je Božji glas koji nam govori isto onako sigurno kao da slušamo svojim ušima. Kada to shvatimo … s kakvom ćemo ozbiljnošću istraživati njezine propise. Čitanje Pisma i razmišljanje o njemu smatrat će se prijamom kod Beskonačnoga. …

Kristove riječi kruh su života. Kada su učenici jeli Kristove riječi, njihovo razumijevanje je  oživjelo. … U svojem razumijevanju ovog nauka oni su izišli iz polumraka zore i stupili u blistavilo podnevnog sunca.

Tako će biti i s nama dok budemo proučavali Božju riječ. Naš um će oživjeti i naše se će razumijevanje proširiti. Oni koji primaju i prihvaćaju ovu Riječ čineći je dijelom svakog svojeg postupka, svake osobine svojega karaktera, postajat će sve snažniji u Gospodnjoj sili. Ona daje živahnost duši, usavršava iskustvo, donosi radost koja ostaje dovijeka. (Signs of the Times, 4. ožujka 1906.)