“Zato vam velim: ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odijela?” (Matej 6,25)
Kad im je 1979. završila školska godina, dva studenta literarna evanđelista prihvatila su izazov da će u Moegoti propovijedati Evanđelje. To su bili Maung Maung i Saw Thein. Moegota se nalazi u Gornjem Mianmaru (Burmi), oko 700 kilometara od glavnog grada. Htjeli su svjedočiti za Krista na području na kojem ljudi još nisu čuli Evanđelje. Kada su bili spremni za polazak, njihov nastavnik im je rekao da ima rođaka u selu Pauttaw Sakan na putu za Moegotu. “Ako vam bude potrebna pomoć, on će vam sigurno pomoći.” Napisao im je pismo koje su ponijeli sa sobom.
Krenuli su na put i sljedećeg dana stigli u Mandalay – drugi po veličini grad u Burmi – i prenoćili u mjesnoj adventističkoj crkvi. Sljedećeg jutra otkrili su da imaju dovoljno novca samo za kartu do sela Pauttaw Sakan, ali nedovoljno da bi stigli u Moegotu. Odlučili su ići naprijed, nikako natrag. Dakle, rano ujutro sjeli su u autobus i prije jedanaest sati stigli u Pauttaw Sakan. Bili su gladni, ali nisu imali novca. Pokušali su pronaći nastavnikovog rođaka. Jedan seljanin im je pokazao restoran koji je bio u vlasništvu nastavnikovog rođaka. Ušli su u restoran i uručili omotnicu vlasniku. Pročitao je pismo i upitao: “Jeste li doručkovali?”
“Još nismo”, odgovorili su mu. I tako je pred njih bila postavljena hrana. Dok su jeli, rođaka su zanimale knjige koje su nosili u torbama. Rekao je da bi ih volio vidjeti i zatim je kupio više naslova.
Zatim im je rekao da mogu uzeti taksi do Moegote, ali je automobil taksista bio kod mehaničara na popravku. Kad su se studenti raspitivali o taksiju nakon doručka, saznali su da je popravak upravo završen i da je taksi spreman za vožnju. Kada su sjeli u automobil,vozač ih je upitao kamo su se uputili, a oni su odgovorili: “Idemo u Moegotu gdje namjeravamo prodavati vjerske knjige.”
“Jeste li vi kršćani?” upitao ih je.
Odgovorili su: “Jesmo.” Budući da nisu imali smještaj u Moegoti, vozač ih je odvezao k svojem menadžeru koji je bio kršćanin, i zamolio ga da im organizira smještaj kada stignu u Moegotu.
Kada ih je vozač dovezao na odredište, pitali su ga koliko mu duguju za put, a on je rekao: “Ništa.” Zahvalili su Gospodinu suzama radosnicama. Tijekom tog ljeta svaki od njih je zaradio stipendiju i, što je još važnije, stanovnici Moegote imali su knjige o Bogu u svojim domovima!
Maung Maung Htay, Mianmar