Iskustvo odučavanja

17. 07. 2012.

„Mojsije pristane da ostane kod tog čovjeka. On oženi Mojsija svojom kćeri Siporom.“ (Izlazak 2,21)

Kod svih koji su izabrani da obave neko djelo za Gospodina vide se ljudske odlike. … Povezani s Bogom, Izvorom svake mudrosti, ti pojedinci mogu dostići svaku visinu moralnog savršenstva. …

Mojsije se morao mnogo toga odučiti. Utjecaji koji su ga okruživali u Egiptu – ljubav njegove pomajke, položaj faraonovog unuka, očaranost širinom umjetnosti, rasipnost, zadivljujuća raskošnost idolopokloničkog bogoštovlja, neprestano svećeničko ponavljanje bezbrojnih priča o moći njihovih bogova – sve je to ostavljalo duboke dojmove na um u razvoju i u određenoj mjeri oblikovalo njegove navike i karakter. Te su dojmove mogli promijeniti vrijeme, promjena okoline i bliska veza s Bogom. Ipak, bio je potreban ozbiljan, ustrajan napor, borba sa samim sobom kao da se radi o samom životu, da bi se iskorijenilo sjeme zablude i da bi se na njegovo mjesto čvrsto usadila istina. U svakom trenutku Sotona je bio prisutan i spreman produbiti zabludu i iščupati istinu, ali je Gospodin, premda je Mojsije morao sam učiti uz pomoć stroge discipline, bio uvijek njegov spremni Pomoćnik u borbi protiv Sotone kada bi sukob postao preoštar za ljudsku snagu. …

Svjetlo prirode i svjetlo otkrivenja potječu iz istog izvora, objavljuju velike istine i uvijek je u skladu jedno s drugim. Kada je Mojsije uvidio da su sva Božja stvorena djela uvijek u dostojanstvenom skladu s Njegovim zakonima, shvatio je kako je nerazuman postupak ljudskih bića kada se svrstavaju protiv Božjeg zakona. Sukob je bio vrlo težak i napor vrlo dug da bi se srce i um u svemu uskladili s istinom i Nebom, ali je Mojsije konačno postao pobjednik. …

I dok je prolazila godina za godinom i ostavljala Božjeg slugu u istom skromnom položaju, nekome slabije vjere nego što je bila Mojsijeva, moglo bi se učiniti da ga je Gospodin zaboravio i da će njegove sposobnosti i iskustvo biti izgubljeni za svijet. Međutim, dok je lutao sa svojim tihim stadom po samotnim mjestima, položaj njegovog naroda uvijek mu je bio pred očima. Razmišljao je o svim Božjim djelima prema vjernim ljudima u prošlim vremenima, o Njegovim obećanjima o budućim blagoslovima, a njegova duša izlijevala se pred Bogom za njegovu braću u okovima ropstva, njegove vatrene molitve odjekivale su danju i noću planinskim udolinama. Stalno je ponavljao pred Bogom obećanja upućena Njegovom narodu i zato je tražio od Njega da ga oslobodi. (Signs of the Times, 19. veljače 1880.)