““Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara.”“ (Ivan 11,5)
Postojao je jedan dom koji je volio posjećivati — dom Lazara, Marije i Marte; jer je u ozračju ljubavi i vjere Njegov duh nalazio odmor. (Isusov život, str. 260)
Lazar iz Betanije bio je među najpostojanijim Kristovim učenicima. Od njihovog prvog susreta njegova vjera u Krista bila je snažna, njegova ljubav prema Njemu duboka, a i on je Spasitelju bio vrlo mio. Za Lazara je Krist učinio svoje najveće čudo. Spasitelj je blagoslivljao sve koji su tražili Njegovu pomoć; On voli cijeli ljudski rod, ali s nekima je povezan osobito nježnim vezama. Njegovo je srce bilo povezano čvrstim vezama ljubavi prema obitelji u Betaniji, pa je za jednog njezinog člana učinio svoje najdivnije djelo.
U Lazarevu je domu Isus često nalazio odmor. Spasitelj nije imao svog doma i ovisio je o gostoprimstvu svojih prijatelja i učenika, pa Mu je često, kad je bio umoran i željan ljudskog prijateljstva, bilo drago naći utočište u ovom mirnom domu, daleko od sumnjičenja i ljubomore srditih farizeja. Ovdje je nalazio iskrenu dobrodošlicu i čisto, sveto prijateljstvo. Ovdje je mogao govoriti jednostavno i sasvim slobodno, znajući da će se Njegove riječi shvatiti i cijeniti.
Naš Spasitelj je cijenio tihi dom i pažljive slušatelje. On je čeznuo za ljudskom nježnošću, ljubaznošću i toplinom. Oni koji su prihvaćali nebesku poduku, koju je On uvijek bio spreman dati, bili su vrlo blagoslovljeni. … Mnoštvo nije bilo spremno slušati, pa je u domu u Betaniji Krist nalazio odmor od iscrpljujućeg sukoba u javnom životu. Tu je zahvalnim slušateljima otvarao knjigu Providnosti. U ovom prisnom razgovoru svojim slušateljima otkrivao je ono što nije pokušavao kazati tom raznolikom mnoštvu. Nije imao potrebe da svojim prijateljima govori u pričama. (Isto, str. 429,430)