Isus u srcu

“Ja u njima i ti u meni — da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.” (Ivan 17,22.23)
Henok nije provodio vrijeme samo u razmišljanju i molitvi povlačeći se u vlastiti oklop, već je prekidao druženje s Bogom da bi radio za nevjernike. On nije prikrivao istinu da bi zadobio naklonost nevjernika, čime bi doveo u opasnost njihove duše. Bliska veza koju je imao s Bogom davala mu je hrabrost da radi Božje djelo. Henok je hodio s Bogom i za njega se kaže da “primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu” (Hebrejima 11,5). To je prednost koju i danas može imati svaki vjernik. To je kad vjernik prebiva s Bogom i Bog prebiva s vjernikom. “Ja u njima i ti u meni”, kaže Isus. Hod s Bogom i primanje svjedočanstva da su nečiji putovi ugodni pred Njim nije iskustvo rezervirano samo za Henoka, Iliju, patrijarhe, proroke, apostole i mučenike. Nije samo prednost, već i dužnost svakog Kristovog sljedbenika da Isusa čuva u svojem srcu, da Ga ima uvijek uza se u životu, i tada će postati plodonosno drvo. … Kako je mnogo onih kojima su povjereni talenti, utjecaj i sredstva, ali su izgubili iz vida božanski Uzor i slijede mjerila svijeta umjesto da se ugledaju na Krista. Muškarci i žene koji su blagoslovljeni s mnogo novca, kuća i zemlje, uglavnom uče svoju djecu da žive u dokolici i udovoljavaju sebi. Ona tako postaju neupotrebljiva u ovom životu i nesposobna za budući, besmrtni život. Krist je svojim životom dao ljudima sasvim drugačiji primjer. U mladosti je radio s ocem u stolarskoj radionici. Međutim, današnja mladež je naučena da misli kako novac čini čovjeka. Neizbježan rezultat takvog odgoja ogleda se u oholosti, ispraznosti, ljubavi prema zadovoljstvima i grešnim običajima koji prevladavaju u ovo iskvareno doba. Tamo gdje ima mnogo dokolice, Sotona dolazi sa svojim kušnjama kako bi upropastio život i karakter. Ako mladi nisu naučeni na koristan rad, bilo da su bogati ili siromašni, u velikoj su opasnosti jer će ih Sotona uposliti kako bi postigao svoje ciljeve. Mladi koji nisu ograđeni načelima ne smatraju vrijeme nečim dragocjenim — dar od Boga za koji će svako ljudsko biće morati položiti račun. Da, i novac je dar od Boga. On se daje roditeljima ne zato da bi ga ekstravagantno trošili na zadovoljavanje ponosa, a na propast sebi i svojoj djeci, već da bi postao sredstvo kojim se može činiti dobro onima koji su u potrebi. (Manuscript 43, 1900.)