Isus "otvara um" svojim sljedbenicima

“Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma.” (Luka 24,45)
Kristove izjave ne treba vrednovati samo prema sposobnosti razumijevanja onih koji ih slušaju. Njih treba razmatrati u skladu s važnošću koju im sam Krist pridaje. On je uzeo stare istine, koje od Njega i potječu, i iznio ih pred slušatelje u nebeskoj svjetlosti. Koliko su im one tada bile drugačije prikazane! Kakvo je bogatstvo značenja, jasnoće i duhovnosti izišlo na svjetlo kad su im bile objašnjene. Nakon uskrsnuća Krist je “otvorio um” svojim sljedbenicima da bi mogli razumjeti Sveto pismo. Sve je bilo izokrenuto djelovanjem i umješnošću Sotone. Istina je bila zabašurena koještarijama i zabludama, i sakrivena od očiju smrtnika. Kada je Krist govorio o svojem poniženju, odbacivanju i raspeću, učenici nisu mogli shvatiti što to znači. Očekivanje da Krist uspostavi ovozemaljsko kraljevstvo bilo je dio njihovog obrazovanja i kada im je govorio o svojem stradanju, oni nisu mogli razumjeti Njegove riječi. … Krist je svojim učenicima htio otkriti mnoge istine, ali nije mogao zato što nisu napredovali u svjetlu koje je isijavalo iz levitskih zakona i žrtvenih prinosa. Nisu prihvatili to svjetlo, nisu napredovali u istini niti su težili k još jasnijem svjetlu kojem bi ih vodila Providnost. Zbog istog razloga Kristovi učenici ni danas ne razumiju važne istine. Tako su nejasna shvaćanja čak i onih koji druge uče istini, pa se ljudima mnoge stvari neće moći otkriti sve dok ne dospiju na Nebo. A tako ne bi trebalo biti. Međutim, kako se ljudima um sužava, tako oni počinju misliti da sve znaju i iznose jednu tvrdnju za drugom u vezi s istinama koje su samo letimično sagledali. Ljudi zatvaraju um kao da nema više ničega što bi mogli naučiti, i kada bi ih Gospodin pokušao povesti naprijed, oni ne bi mogli podnijeti veće svjetlo. Oni se drže onih pojedinosti u kojima su, kako misle, ugledali svjetlucanje istine, ali to je samo jedna karika u živom lancu istina i obećanja koje treba proučavati. … Napredovanje u istini bit će nagrada za poniznog tragaoca koji se boji Boga i hodi s Njim. Istina koju um spozna, stalno se širi i napreduje. … Kada um pronikne u nju u svoj njezinoj neprocjenjivoj vrijednosti, on se uzdiže, oplemenjuje i posvećuje. (Manuscript 143, 1897.; Manuscript Releases, sv. 16, 122,123)