Isusov pobjedonosni ulazak kojem su mnogi prisustvovali

“Tu ćete odmah naći privezanu magaricu i s njom magare. Odvežite je te mi ih dovedite! Počne li vam tko što govoriti, recite mu: ‘Gospodinu trebaju.’” (Matej 21,2.3)
Vrijeme Kristovog pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem bilo je najljepše razdoblje u godini. Maslinska gora bila je prekrivena zelenilom, a šumarci sa svojim raznovrsnim lišćem izgledali su prelijepo. Velik broj ljudi iz okolice Jeruzalema došao je na blagdan sa žarkom željom da vidi Isusa. Vrhunsko čudo koje je Spasitelj učinio podigavši Lazara iz mrtvih imalo je snažan utjecaj na ljudski um, i veliko oduševljeno mnoštvo bilo je privučeno mjestu na kome je Isus boravio. Poslijepodne je već bilo poodmaklo kada je Isus poslao svoje učenike u selo Betfaga. … Bilo je to prvi put tijekom Njegovog života službe da je želio jahati, i učenici su taj potez protumačili kao znak da namjerava proglasiti svoju kraljevsku silu i vlast i stupiti na Davidovo prijestolje. Radosno su se prihvatili tog zadatka i pronašli magaricu baš kao što im je Isus rekao. … Kada je uzjahao životinju, zrakom se prolomio pobjedonosni poklič. … Krist nije imao na sebi nikakvo izvanjsko kraljevsko obilježje. Nije nosio kraljevsku odjeću niti Ga je pratila povorka naoružanih ljudi. Umjesto toga, bio je okružen mnoštvom čije je uzbuđenje dostiglo vrhunac. Ljudi nisu mogli obuzdati osjećaj radosnog iščekivanja koji je ispunio njihovo srce. … Poklič se razlijegao između brda i dolina: “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na nebu!” (Matej 21,9) Slijepi kojima je vratio vid … našli su se na čelu te čudesne povorke. … Onaj kojega je Krist podigao iz mrtvih, vodio je životinju na kojoj je sjedio Spasitelj. Gluhonijemi kojima je vratio sluh i razriješio jezik, pridružili su se radosnim poklicima. Hromi koje je izliječio sada su, lakog koraka i zahvalnog srca, najmarljivije kidali palmine grančice i prostirali ih pred Njim kako bi odali čast moćnom Iscjelitelju. Gubavci, koji su nekada slušali strašne riječi svećenika: “Nečist”, sada su bili tu. Tu su bile udovice i siročad da bi svjedočili o Njegovim čudesnim djelima. Tu su bili oni koji su vraćeni iz mrtvih. Njihov jezik, nekada svezan silom Sotone, prihvaćao je radosnu pjesmu. … Tu je bio nekada opsjednuti demonima, ali riječi s njegovih usana ovog puta nisu bile izobličene Sotoninom silom. … Povorka se zaustavila na vrhu Maslinske gore. (Manuscript 128, 1899.)